Bitka za vojarne: razlika između inačica

sukobljeni2 = <center>[[Datoteka:Flag of SFR Yugoslavia.svg|100px]]<br>[[Jugoslavenska Narodnanarodna Armijaarmija|JNA]]</center> |

'''Bitka za vojarne''' ponekad se također naziva '''Rat za vojarne''', je izraz kojim se naziva serija borbi koja se odigrala diljem [[Hrvatska|Hrvatske]] kao dio [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] tijekom [[1991.]], sa najvažnijim sukobima tijekom [[rujan|rujna]]. Borba se vodila međuizmeđu Hrvatskimhrvatskih snagamapostrojbi (još slabom vojskom, policijom i dobrovoljcima) i [[JNA|Jugoslavenske Narodnenarodne Armijearmije (JNA)]]. Bitka se smatra bitnom Hrvatskomhrvatskom pobjedom jer su Hrvatskehrvatske snage zarobile vrijednu tešku opremu (tenkove, topništvo, rakete) iz vojnih vojarni, koja im je bila bitna za ratna djelovanja.

S obzirom da je Hrvatska bila dio [[SFRJ|Jugoslavije]], bila je također i dio [[JNA|združene Armije (JNA)]]. Radi toga, kada su [[Hrvati]] glasali za nezavisnost od Jugoslavije tijekom 1991., na Hrvatskomhrvatskom teritoriju, još je bio veliki broj vojarni federalne vojske gdje su bile stacionirane JNA snage. Ne samo da je ova prisutnost vojnih jedinica daleko od fronte bila problematična, same vojarne su bile uglavnom stacionirane u naseljenim, urbanim područjima, pa bi bilo kakve borbe oko njih sigurno uzrokovale puno [[koleteralnekolateralne štete]] i uništenja civilnih ciljeva. Ipak, jer je [[HV|Hrvatska vojska (HV)]] imala vrlo malo teške opreme, ove su vojarne bile vrlo vrijedne.

Pogoršanje sigurnosne situacije u Hrvatskoj tijekom [[1990.]] je dovela do toga da Hrvatskohrvatsko vodstvo priprema planove u slučaju rata. [[Zapovjednik]]Bivši Hrvatskehrvatski Vojskeministar (bivši Hrvatski [[Ministar Obrane]])obrane [[Martin Špegelj]], koji je bio najglasniji vojni zagovornik napada na vojarne, formulirao je sveobuhvatni plan za zarobljavanje vojarnavojarni diljem Hrvatske tako da bi se zarobilo oružje u tim skladištima. Kako je počeo [[Ratrat u Sloveniji]] u lipnju 1991., Špegelj je nagovarao Hrvatskoghrvatskog predsjednika [[Franjo Tuđman|Franju Tuđmana]] da napadne vojarne i tako pomogne [[Slovenci|Slovencima]]. Tuđman je to odbio, prestrašenjer puneuplitanje sileHrvatske u ''operetni'' rat JNA ui takvomSlovenije ratu.imalo bi samo negativne efekte po Hrvatsku, što [[Davor Domazet]] (u svojoj kniziknjizi "[[Hrvatska i veliko ratište]]") prikazujedetaljno vjeruobrazlaže grupekao povjesničararazrađenu da je ova prilika bila samo razrađena urotaurotu da se Hrvatska uvuče u rat. Ako se uzme u obzir količina vojne opreme koja se nalazila u tim vojarnama, ta tvrdnja ispada sumnjiva.

Tijekom eskalacija nasilja za ljeta 1991., JNA se otvoreno priklonila [[RSK|pobunjenim Srbima]]. Kao rezultat toga, Hrvatske snage, još nerazvijene kao prava sila, blokirale su brojne vojarne JNA tako da vojne jedinice iz njih ne bi mogle nesmetano izaći u neokupiranu Hrvatsku. Problem nedovoljnih snaga za Hrvatsku je vojsku značio da su mnogi od onih koji su držali blokadu bili civili, ne vojnici - uključujući policiju, [[građanska zaštita|građansku zaštitu]] i lokalne samo-oragniziraneorganizirane doborovoljce.

Početni potezi rata bili su napravljeni u [[Kolovoz|Kolovozukolovozu]] u Istočnojistočnoj Slavoniji, kod [[Bitka za Vukovar|Bitke za Vukovar]] i u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Eskalacija nasilja je rezultairalarezultirala u tome da su vojnici na lokacijama preuzeli inicijativu i napali mnoge vojarne, protiv želja Hrvatskehrvatske vlasti, koja je željela nastaviti pregovore čak u vrijeme kada je skoro 1/3 Hrvatske bila već okupirana od strane JNA i Srpskihsrpskih pobunjenika.

Glavnina napada na vojarne odigrala se od [[14. rujna|14.]] do [[19. rujna]] [[1991.]] U tih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. [[27. rujna]], plan ''Bilogora'' je pokrenut, koji je završio zarobljavanjem Bjelovarskebjelovarske i Koprivničkekoprivničke vojarne.

Neka skladišta oružja su bila bombardirana od strane zračnih snaga [[JNA]] nakon pada, ali su lokalno organizirane Hrvatske jedinice vrlo efektivne i brze u prebacivanju najvrijednijenajvrjednije opreme na druge lokacije. Barem pet vojarni je bilo tako bombardirano.

U vrijeme početka rata, Hrvatske su snage imale kroničan nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi od jadnih 15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: američki [[M4 Sherman|M4 Shermani]] i sovjetski [[T-34]] tenkovi), protiv skoro 2000 tenkova JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varaždin su Hrvate opskrbili s više od 140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je uznemirilonagrizlo inače golemu prednost JNA.