Almadén: razlika između inačica

Ime mu potječe od [[arapski|arapske]] riječi المعدن ''al-ma‘din'', što znači "postaja" ili "hostel" (vjerojatno za strane rudare). Naime, na ovom mjestu su još od [[antika|antike]] postojali rudnici, te se računa da je odavde izvađeno najviše [[živa|žive]] u posljednjih 2000 godina, oko 250.000 tona, nego bilo gdje drugdje na svijetu. Kako su upravo ovdje sačuvani ostaci najvećeg rudnika žive na svijetu, te kulturne i vjerske građevine nastale bogaćenjem rudarstvom[[rudarstvo]]m, Almadén je 2012. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] pod nazivom "Baština žive", zajedno sa slovenskim rudarskim gradom [[Idrija|Idrijom]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1313 Baština žive. Almadén i Idrija] na službenim stranicama UNESCO-a {{en icon}} Preuzeto 1. kolovoza 2012.</ref>.

Kada je [[Pirinejski poluotok|Iberski poluotok]] bio dio [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] bilo je nekoliko važnih rudnika u ovom kraju gdje se vadio [[cinabarit]], [[mineral]] žive čije je najveće nalazište na svijetu upravo u Almadenu. Cinabarit su Rimljani uglavnom koristili za pigmente, a [[Arapi]], koji su osvojili ovo područje 714. god., su ga uglavnom koristili u [[medicina|medicini]] i [[alkemija|alkemiji]]. God. 1151. osvojio ga je kralj [[Alfons VII.]] koji ga zbog vojne pomoći daruje [[vojni red Calatrava|vojnom redu Calatrave]].

Dva njemačka bankara iz [[Augsburg]]a su u 16. stoljeću dobila na upravu rudnike Almadena, kao isplatu za pozajmicu španjolskoj vladi. Upravo u to vrijeme je porasla vriednost žive koja je bila potrebna za postupak [[Amalgam (kemija)|amalgamacije]] kojima su se [[zlato]] i [[srebro]] odvajali od rudače i drugih metala. Većina žive izvađene u Almadenu je odvožena u [[Seville|Sevillu]], a potom u Ameriku. Kako je potražnja za živom rasla tako je grad dobivao na važnosti kao središte rudarstva i industrije, no kako je rudarenje žive najopasnije od svakog rudarstva, njemački bankari su došli na ideju zapošljavanja zatvorenika. Španjolski kralj je 1566. godine poslao 30 lakših zatvorenika da služe svoju kaznu kao rudari[[rudar]]i (''forzados'', tj. "prisilni radnici") u Almadenu. Do 1590-ih njihovi uvjeti rada su bili jako teški, oko 24% ih je umiralo od trovanja živom prije nego bi odslužili svoje kazne, a gotovo svi bi teško oboljeli. Nakon što je [[Mateo Alemán]] proveo kraljevsku inspekciju, došlo je do pooravljanja njihova uvjeta rada. Od tada je svaki ''forzador'' dobivao jaknu, kapuljaču, hlače, čarape, dvije košulje i dva para cipela, a na raspolaganju su im bile [[ambulanta]] i [[ljekarna]]<ref>[http://www.libro.uca.edu/pservitude/psems2.htm Članak o uvjetima rada zatvorenika-rudara] {{en icon}} Preuzeto 1. kolovoza 2012.</ref>.

God. 1916., osnovano je posebno vijeće koje je upravljalo rusnicimarudnicima i proizvodnja je modernizirana, uključujući i napretke u sigurnosti rudara. Vrhunac proizvodnje je bio 1941. godine kada je obrađeno 82.000 poluga žive. Nakon pada vrijednosti žive 1970-ih, proizvodnja je opala, a rudnici su zatvoreni 2000. godine iako se računa da Almaden još uvijek posjeduje najveće rezerve žive na svijetu.