Nikša Petrić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Studirao je arheologiju u Beogradu i Zagrebu. Surađivao je s nekoliko nastavnika na zanimljivim i važnim iskapanjima, a ubrzo se i zaposlio u Arheološkom kabinetu [[HAZU]] (ondašnja JAZU) što ga je vodio doajen struke [[Grga Novak]].
 
Petrić je kao malotko ostao je vezan uz monumentalnu baštinu književnika hvarskoga kruga: Lucića i [[Petar Hektorović|Hektorovića]], [[Marin Gazarović|Gazarovića]] i [[Ivan Frane Biundović|Biundovića]], a istovremeno se potrudio biti poniznim nastavljačem sustavnog djelovanja regionalnih povjesničara i lokalnih polihistora, u rasponima od [[Šime Ljubić|Ljubića]] i [[Jakov Boglić|Boglića]], [[Jerolim Machiedo|Machieda]] i [[Grga Novak|Novaka]], pa sve do [[Ivo Kasandrić|Kasandrića]] i [[Niko Duboković Nadalini|Dubokovića Nadalinija]]. Pisao je i o inim hrvatskim srednjovjekovnim pjesnicima ([[Antonius Gallopa]]). Bio je fasciniran [[Matij Ivanić|Matijom Ivanićem]].
 
U javni život ušao je kao - pjesnik. Bilo je to u vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]. Na natječaju Narodnog sveučilišta – ranih sedamdeseih godina prošlog stoljeća – njegov je rukopis prepoznat i nagrađen, pa je došlo do tiskanja prve pjesničke zbirke, pod amblematičnim naslovom Metamore. Očekivano, karakterizirala ga je mediteranska slikovitost, ali isticao se i lapidarnošću stila i meditativnim odmakom od izravnosti svjedočenja. S nekoliko književnih kritika produbio je literarnu motivaciju i nametnuo kao više no obećanje također na tom području. Za Metamore je dobio [[nagrada Antun Branko Šimić|nagradu Antun Branko Šimić]].