Razlika između inačica stranice »Nikša Petrić«

Dodano 79 bajtova ,  prije 8 godina
bez sažetka
'''Nikša Petrić''' ([[1946.]] - [[Hvar]], [[22. travnja]] [[2010.]]), bio je hrvatski [[arheolog]], [[povjesničar]] i [[hrvatska književnost|hrvatski pjesnik]].
 
== Životopis ==
Petrić je kao malotko ostao je vezan uz monumentalnu baštinu književnika hvarskoga kruga: [[Hanibal Lucić|Lucića]] i [[Petar Hektorović|Hektorovića]], [[Marin Gazarović|Gazarovića]] i [[Ivan Frane Biundović|Biundovića]], a istovremeno se potrudio biti poniznim nastavljačem sustavnog djelovanja regionalnih povjesničara i lokalnih polihistora, u rasponima od [[Šime Ljubić|Ljubića]] i [[Jakov Boglić|Boglića]], [[Jerolim Machiedo|Machieda]] i [[Grga Novak|Novaka]], pa sve do [[Ivo Kasandrić|Kasandrića]] i [[Niko Duboković Nadalini|Dubokovića Nadalinija]]. Pisao je i o inim hrvatskim srednjovjekovnim pjesnicima ([[Antonius Gallopa]]). Bio je fasciniran [[Matij Ivanić|Matijom Ivanićem]].
 
U javni život ušao je kao - pjesnik. Bilo je to u vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]. Na natječaju Narodnog sveučilišta – ranih sedamdeseih godina prošlog stoljeća – njegov je rukopis prepoznat i nagrađen, pa je došlo do tiskanja prve pjesničke zbirke, pod amblematičnim naslovom Metamore. Očekivano, karakterizirala ga je mediteranska slikovitost, ali isticao se i lapidarnošću stila i meditativnim odmakom od izravnosti svjedočenja. S nekoliko [[književna kritika|književnih kritika]] produbio je literarnu motivaciju i nametnuo kao više no obećanje također na tom području. Za Metamore je dobio [[nagrada Antun Branko Šimić|nagradu Antun Branko Šimić]].
 
Kao arheolog bavio se svojim vlastitim zavičajem. Među njegova najveća otkrića spada desetljećima izgubljeni dokument kojim se potvrđuje da je [[hvarsko kazalište]] bilo radilo i u 17. stoljeću, samo pola stoljeća nakon što je inaugurirano na katu Arsenala. Strastveno je iznosio i branio hrabre teorije koje su bile znatno drukčije od teorija glavnine autora. Neke su bile malo više zavičajno obojene, no to nije umanjivalo znanstvenost njegova pristupa. Stari su mu povijesni bili bitni i sveudilj je isticao kako su bitno. Pri tome je isticao pomalo zanemarenu Venecijanske kronike [[Ivan Đakon|Ivana Đakona]] iz vremena oko 1000. godine. Uz pomoć tih starih izvora nastojao je dokazati postojanje gradova na Korčuli, Visu i Hvaru. Nizom samostalnih priloga Nikša Petrić posebno je osvijetlio neke važne probleme lokalne spomeničke baštine: uz arheološki supstrat proučavao je i srednjovjekovni [[urbanizam]] grada Hvara, problematiku [[hvarska biskupija|hvarske biskupije]], pionirska razdoblja hrvatske arheologije, hrvatskoj [[sakralna arhitektura|sakralnoj]] i [[ladanjska arhitektura|ladanjskoj]] arhitekturi, podvodnoj arheologiji, [[rani srednji vijek|ranosrednjovjekovnim]] [[civitas]]ima srednjodalmatinskih otoka, ali i o netipičnim temama (promatranje [[komet]]a u Meksiku 1680. hrvatskog isusovca [[Ivan Ratkaj|Ivana Ratkaja]]), maslinarstvu i dr.
 
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Biografije, Hvar]]
155.232

uređivanja