Miroslav Kraljević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m poveznice, koje je i suradnik mogao ispravno postaviti |
||
Redak 17:
'''Miroslav Kraljević''' ([[Gospić]], [[14. prosinca]] [[1885]]. - [[Zagreb]], [[16. travnja]] [[1913]].), [[hrvatska|hrvatski]] slikar.
Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz [[Josip Račić|Josipa Račića]] i [[Vladimir Becić|Vladimira Becića]], smatra se jednim od prvaka hrvatske moderne umjetnosti, koji je u [[Hrvatska|Hrvatsku]] iz [[Pariz|Pariza]] donio utjecaje [[Édouard Manet|Maneta]] i [[Paul Cézanne|Cézannea]] te svojim brzim potezom i mračnim temama sugerirao početak [[ekspresionizam|ekspresionizma]] u Hrvatskoj.
== Početak stvaralaštva ==
Redak 29:
== Akademija i Minhenski krug ==
1906. završava studij u Beču i odlazi u [[München|München]], gdje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Dodijeljen je klasi profesora Huga von Habermanna u kojoj su već bili Josip Račić i Vladimir Becić. [[Oskar
Mnogi domaći kritičari ističu utjecaj starih majstora na Kraljevićevo slikarstvo, posebice onih koje je gledao i kopirao tijekom školovanja u Münchenu. Tako su na njegov stil utjecali veliki španjolski majstori poput [[Goya|Goye]] i [[
== Pariz i vrhunac stvaralaštva ==
Redak 37:
Nakon povratka u Hrvatsku, 1910. godine u Požegi slika jedno od svojih najvećih djela, ''Autoportret sa psom'', na kojem prikazuje sebe i svog omiljenog ljubimca, psa Pašu. Slika je sljedeće godine izložena na izložbi ''Hrvatskog društva umjetnosti'', a za nju je nagrađen stipendijom Odjela za bogoštovlje i nastavu. Ta mu je stipendija omogućila nastavak školovanja u Parizu.
Kraljević se u Parizu upisuje na akademiju ''Le Grande Chaumière'', no ubrzo je napušta. U svom atelieru na [[
Osim kao zaposlenik Panurgea, Kraljević je i većinu svog slobodnog vremena provodio crtajući. Crteže stvara na licu mjesta, a inspiracija su mu prizori iz javnih kuća, barova, kazališta, cirkusa i kavana. Većina njegovih crteža bila je erotskog karaktera te ne čudi što je prikaz žene u njegovu opusu imao posebnu ulogu. On je stvorio poseban prikaz tzv. demonske, fatalne žene, kakvu možemo vidjeti primjerice kod Beardsleya. Fasciniraju ga i pokreti tijela, koje prikazuje neobično živo pa je tako često skicirao plesače iz popularne trupe Sergeja Djagiljeva.
Redak 51:
== Utjecaj ==
Iako je stilski vrlo teško precizno odrediti utjecaje na Kraljevićevo slikarstvo, on sigurno predstavlja poveznicu između suvremenih pariških strujanja na početku 20. stoljeća i rađanja hrvatske moderne. On se doduše nije priklonio pariškoj [[avangarda|avangardi]], već se radije svrstao uz tzv. ''Nezavisne'', grupu autora koji se u svom stvaralaštvu ne okreću budućnosti, već se inspiriraju prošlošću (uzori su im Manet, [[Gustave Courbet|Courbet]], [[Daumier|Daumier]], itd.). Njihova opsjednutost Manetom zarazila je i Kraljevića, koji je njegovu specifičnu crnu boju (njemu posebno blisku zbog iščekivanja skore smrti) i tzv. kavansku ikonografiju unio u suvremena hrvatska strujanja. Svojim brzopoteznim slikarstvom i snažnim koloritom (u stilu Cézannea) te prikazima noćnog života (poput Maneta i [[Degas|Degasa]]) Kraljević je snažno utjecao na novu generaciju umjetnika u Hrvatskoj. Njegove će slike među prvima vidjeti pripadnici tzv. Praške četvorice, koji upravo na tragu Kraljevićeva stvaralaštva pokreću hrvatski [[ekspresionizam|ekspresionizam]].
== Najpoznatija djela ==
|