|
[[en:Istrian scale]]
[[sr:Истарска музичка лествица]]
Istarska ljestvica ili istarski tonski niz
Postoje različita mišljenja o istarskoj ljestvici, od Ludviga Kube koji je prvi upozorio na nju, kao harmonski mol sa sniženim petim stupnjem pa do danas kada je došla na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Ivan Matetić-Ronjgov je posvetio čitav život istarskoj ljestvici i najbolje je opisao istarski način pjevanja jer je i sam Istranin i taj način pjevanja ga je pratio od rođenja, međutim njegova četiri tipa istarske ljestvice prilično su komplicirana i nisam siguran da baš svaki glazbenik zna točno napamet sva četiri tipa. Mislim da ju je najlakše upamtiti na sljedeći način.
Ako oktavu podijelimo na 12 polu tonova, dobit ćemo kromatsku ljestvicu, ili na 6 cijelih tonova, dobiti ćemo cijelotonsku ljestvicu, moguće ju je još podijeliti na 4 male terce, na 3 velike terce, na 2 povećane kvarte i na 12 čistih kvinta.
Kada oktavu podijelimo na 4 male terce, e g hes des e dobiti ćemo okvir u kojem možemo sastaviti istarsku ljestvicu ili istarski tonski niz. Poredamo li male terce u niz frigijskih trikorada e f g, g as hes, hes ces des, (des d e,) dobit ćemo istarski tonski niz koji glasi: e f g as hes ces des. Isto tako, poredamo li male terce u niz dorskih trikorada, e fis g, g a hes, hes c des, (des dis e), dobit ćemo istarski tonski niz koji glasi: e fis g a hes c des.
Ovakva tvorba istarskog tonskog niza je matematički pojednostavljena, može se zapisati suvremenom notacijom, odsvirati na svakom instrumentu i tako je učiniti dostupnom svakom pismenom glazbeniku. Istarska narodna pjesma može se na taj način uvesti u škole, u kulturno-umjetnička društva, u pjevačke zborove, što je bila želja Ivana Matetića-Ronjgova koji je pored zapisivanja narodnih napjeva po Istri i Kvarneru, komponirao velik broj pjesama. Najčuvenija je Ćaće moj, Roženice i dr. On je tvrdio da kad jednom zbor naučimo pjevati istarsku narodnu pjesmu ljudski glas će je sam od sebe prilagoditi prirodnom, netemperiranom zvuku. Kao dokaz naveo je pjevački zbor koji često pada u intonaciji što, kaže on, nije zbog nedostatka sluha pjevača nego zato što ljudski glas teži prirodnom, netemperiranom zvuku.
Pravi istarski tonski niz nije temperiran, njega je moguće vjerno odsvirati samo na sopilama ili otpjevati uz sopile, što znači da ga je nemoguće zapisati jer ne postoji notacija za sopile. Postoji mišljenje da bi se istarski tonski niz mogao zapisati jedino na četvrttonskom klaviru Aloisa Habe što do danas nitko nije istražio.
|
