Otapalo: razlika između inačica

'''Otapalo''' je sastavnica [[otopina|otopine]] koje ima u većoj količini od ostalih sastavnica, najčešće [[kapljevina]] koja može otopiti neku drugu krutu, kapljevitu ili plinovitu tvar. Tvari se uglavnom otapaju u kemijski sličnim otapalima, pa tako polarna otapala (npr. [[voda]], [[etanol]]) otapaju ionske i kovalentne spojeve koji se [[ioniziranje|ioniziraju]], a nepolarna otapala (npr. organska otapala) nepolarne kovalentne spojeve (masti, ulja, smole, kaučuk, voskove, lakove, celulozne derivate i sl.). U kemijskim laboratorijima i u industriji upotrebljavaju se mnoga organska otapala: [[aceton]], [[alkohol]]i, [[esteri]], naftni ugljikovodici, [[eter]], [[kloroform]], [[trikloretilen]], [[ugljik-tetraklorid]], [[benzen]] i njegovi homolozi. Većina je organskih otapala lako zapaljiva, pare su im često otrovne, a u smjesi sa zrakom lako eksplodiraju, pa s njima treba oprezno postupati. U otapala se ubrajaju i kemikalije koje čvrste tvari prevode u otopine prouzročujući pritom kemijske reakcije (npr. mineralne kiseline koje otapaju metale).

*''[[Tehnički leksikon]]'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: [[Zvonimir Jakobović]]. Tiskanje dovršeno 21. Prosincaprosinca 2007.g., nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 813.