U očekivanju Godota: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
Redak 31:
''U očekivanju Godota'' je drama u dva čina. Kao što sam naslov kaže, dva glavna lika Vladimir (znan i kao Didi) i Estragon (znan i kao Gogo) čekaju dolazak Godota. Njih su dva najvjerojatnije skitnice koji su se prije sastali sa misterioznim Godotom koji im je rekao da ga čekaju na mjestu gdje su oni na početku drame. Drama počinje Vladimirovim dolaskom na pozornicu. On ugleda Estragona i drago mu je što ga vidi. Oni se raspričaju sve dok Estragon ne krene izuti svoje cipele. Nakon molbi za pomoć i mučenja oko svlačenja, Estragon napokon skida cipele. No, nakon toga se pojavljuje pitanje što raditi sada. Neko vrijeme pričaju o svojoj prošlosti i o nekim tekstovima i događajima iz Svetog Pisma, sve dok ne primjete jedno stablo. Pogledaju ga i počinju govoriti što bi mogli napraviti. Estragon odjednom dođe do ideje da se objese, no nemaju uže da se objese. Njihova razmišljanja i prepirke preikida iznenadni Pozzov dolazak. On im po svom dolasku tvrdi da oni stoje na njegovoj zemlji. Pozzo nije došao sam, nego sa svojim slugom Luckyem. Pozzo im objašnjava mnogo stvari od kojih je jedna sumrak. Pozzo im je tik prije njegovog odlaska objasnio pojam sumraka i kako pada noć. Prije svog odlaska on im je rekao dosta toga o Luckyu, i oni su od njega htjeli da on pleše i misli. Lucky je plesao i iznio svoje mišljenje o jako dubokoumnoj temi, ali sa jako nerazumljivim govorom tako da ga je Pozzo prekinuo. Prije odlaska Lucky je ugrizao i ozlijedio Estragona. Prije njihovog dolaska dolazi dječak koji Vladimiru kaže da Godot neće doći danas, nego sigurno sutra. Također saznajemo da dječak živi i radi kod Godota i da ima brata kojeg Godot tuče. Konačno je pala noć i Vladimir i Estragon su se odlučili razići preko noći. Time završava prvi čin drame.
[[Datoteka:4. Cekajki go Godo.jpg|thumb|left|320px|Uprizorenje drame na kazališnim daskama]]
Početak drugog čina je isti kao i prvi. Vladimir se na isto mjesto vraća, no ovaj put je pozornica bez Estragona. Nakon kratkog vremena na pozornicu dotrčava Estragon sav uplašen govoreći da ga prati desetak ljudi koji su ga već istukli i žele ga i sada istući. Vladimir mu kaže da se smiri i da se ne boji ničega dok su skupa. Kada su obojica shvatili da opasnosti nema, Estragon želi da odu, no Vladimir ga podsjeti da čekaju Godota. Estragon tada predloži da se njih dva raziđu i dva puta kaže da će otići, no svaki put ostane na mjestu. Tada nakon njihovih prepirki na pozornicu upadaju Lucky i Pozzo, no obojica se odmah sruše i ne mogu se dići. Vladimir objašnjava Estragonu, koji tvrdi da se ne sjeća ničeg od jučer i da nisu jučer bili ovdje, da jesu i da su i Lucky i Pozzo bili tamo. Kada Vladimir i Estragon priđu Pozzu on im kaže da je oslijepio. Oni mu pomažu da se ustane, no i oni sami padnu i ne mogu ustati, no to im nakon nekog vremena uspije. Pozzo još uvijek traži njihovu pomoć. Njih dvojica razmišljaju i dvoume se i na kraju mu pomognu. On im onda kaže da dignu i Luckya, što oni i naprave po Pozzovim instrukcijama. Oni ga tada zamole da Luckyu kaže da pjeva ili misli, no on im kaže da je Lucky onijemio. Pozzo i Lucky onda odu. Vladimir se neko vrijeme čudi o ljudskom postojanju i o samome sebi, dok Estragon za to vrijeme spava. Vladimir produbiprobudi Estragona i njih dvojica se još malo prepiru. Malo prije noći, ponovno dolazi dječak koji im ponovno kaže isto, da će Godot sigurno doći sutra. No dječak Vladimiru ovaj put tvrdi da ga se ne sjeća i da on jučer nije bio ovdje. Vladimir ga pokušava razuvjeriti, no to mu ne ide od ruke. U tom razgovoru saznajemo da Godot ima bijelu bradu i da se dječakov brat razbolio. Dječak odlazi, a Vladimir i Estragon ponovno gledaju stablo i ponovno se žele objestiti, no nemaju uže. Oni odlučuju da će se i sutra vratiti na isto mjesto, ali da će ova put donijeti uže. Kraj ovog djela jako je smiješan i mnogo citiran:
 
:'''VLADIMIR:''' Onda, idemo ?