Zvončari: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
slika
m Ispravak wikipoveznice
Redak 67:
Zvončar u ruci nosi ''baltu'', koju tijekom zvonjenja podiže uvis, a kada izvode ''kolo'', uhvate ju objeručke, postave je vodoravno te njome odguravaju zvončara ispred sebe. Brgujski zvončari imaju nešto drugačiju formaciju ''kola'' no ostali zvončari zapadne Kastavštine. Naime, to je njihova formacija u koju se postavljaju na određenim mjestima, tj. postajama na kojima ih tradicijski dočekuju gledatelji. Ta je formacija u početku u obliku kružnice, u kojoj se kreću suprotno od smjera kazaljke na satu jedan iza drugoga, zvoneći i gurajući se ''baltama''. Zatim formacija prelazi u oblik kruga, unutar kojeg si zvončari međusobno, tek prividno podmeću noge (''ziz nogami se kračaju''). Nakon toga, zvončari se prestanu kretati, stoje na mjestu na kojem su se našli unutar kruga, te zvone samo pokretanjem kukova u lijevu i desnu stranu, a zatim u potpunosti prestanu zvoniti. Nakon nekoliko sekundi, uz pokoji njihov uzvik „Eeej“, skoče uvis i ponovno počinju zvoniti i podmetati si noge. Isto ponavljaju najčešće još jednom do dvaput. Jedna od karakteristika Brgujskih zvončara je i preskakivanje stuba u dvorištu restorana „Stara Pošta“, što je ujedno i vrhunac ceremonije koju izvode.
 
Brgujski zvončari su jedni od rijetkih zvončara koji u pratnji imaju ''mačkare'', u kojima najčešće sudjeluju mještanke Velog Brguda i supruge zvončara. No, sudjeluje i nekoliko muškaraca koji cijelu povorku prati alegorijskim kolima. Mačkare nastupaju nakon što zvončari prestanu zvoniti. Tada one zabavljaju publiku plešući oko zvončara. Najčešće poskakuju u ritmu, držeći se za ruke ili pak plešu u parovima uz zvuk nekoliko [[harmonika]], trube, [[Bubanj|bubnja[[]], [[trombon]]a itd. Važno je naglasiti kako se skupina Brgujskih zvončara sastoji od ''velikih i mićih zvončari''. Muška [[Dijete|djeca]] trebaju krenuti u povorku što ranije, kako bi usvojila ''hod'' Brgujskih zvončara i kako bi uloga zvončara postala dio njihova identiteta; čime je zagarantirano da se tradicija neće iskorijeniti. Zbog toga, nerijetko se viđa da majka nosi u povorku muško dijete koje još nije ni prohodalo, a obučeno je u zvončara.
 
Važni sudionici povorke su također ''majista, bariličari, muzikanti'' i predvodnik mićih zvončari. ''Majista'' je odjeven u jednake hlače i košulju kao i zvončari, a oko vrata ima zvončarski facol. Obuven je u vojničke čizme. Uvis podiže i kružnim pokretima zamahuje drvom trske (''maj'') koji je okićen raznobojnim cvjetovima napravljenim od krep papira. On je predvodnik zvončara te je zadužen za odmicanje publike, kako bi zvončarima osigurao mjesto i konačno ih formirao u ''krug''. ''Bariličari'' su muškarci koji u putnoj bačvici (''barilici'') nose [[vino]], kako bi se zvončari putem osvježili. Najčešće u povorci sudjeluju dva bariličara. Predvodnik ''mićih zvončari'' odjeven je u „svečano pusno odijelo“, a u ruci nosi štap s crvenim cvjetićem na vrhu. On predvodi, motivira i uči male zvončare kako treba zvoniti.