|
| naslov filma = Lisinski
| naslov originala =
| slika = Lisinski Miletic (1944).jpg
| opis slike =
| veličina slike = 160px
| režija = [[Oktavijan Miletić]]
| producenti = Hrvatski slikopis ([[Croatia film]])
| sljedeći =
| web stranica =
| imdb_id = tt0037021
}}
'''''Lisinski''''', je prvi [[Hrvatska|hrvatski]] dugometražni igrani [[film]], izsnimljen [[1944.]] godine. <ref>[http://www.arhiv.hr/hr/hda/kinoteka/Hrvatski_DGM.doc Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.]</ref> "''Lisinski"'' je prvi zvučni film u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], a govori o životu [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]], prvog, i zapravo, jedinog značajnog [[skladatelj]]a iz vremena [[Ilirski preporod|ilirskog preporoda]].
==PovijestRadnja==
''Lisinski'' je ujedno i prvi ali i posljednji igrani film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] u ulozi [[redatelj]]a. No u kontekstu tolikih prvaka malo se tko pita u kolikoj je mjeri „Lisinski“ dobar [[biografija|biografski]] [[film]] i u kolikoj je mjeri njegov tretman [[glazba|glazbe]], koju je [[Boris Papandopulo]] skladao „prema motivima Vatroslava Lisinskog“, dobar ili izvrstan u odnosu na temu<ref>[http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=91 Irena Paulus, KULISA.eu, 28. svibnja 2008.]</ref>. ▼
== Snimanje ==
Moglo bi se reći da je prvi zvučni dugometražni igrani [[film]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] snimljen zahvaljujući čovjeku koji je samo indirektno sudjelovao u njegovom stvaranju. Bio je to [[Rusi|ruski]] inženjer [[Aleksandar Gerasimov]]. Služeći se polovnom nijemom kamerom, on je sastavio zvučnu kameru. Ako se zna da je to bilo [[1932]]. godine, jasno je da je „izum“ pet godina kasnio za prvim zvučnim filmom.
Pisac [[scenarij]]a [[Milan Katić]] –, čovjek koji je predstavljao vezu s [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkim pokretom ]] u „Slikopisu“Hrvatskom –slikopisu, u više je izjava i članaka za tadašnje novine indirektnoneizravno 'opravdavao' izbor teme, ističući da će kroz nju doći do izražaja '"snaga i vrijednost hrvatske kulture '..". “▼„[[Pjevač jazza]]“ prikazan je krajem [[1927.]] godine, kombinirajući dvije tehnologije za ozvučivanje. Tadašnja ga je publika prihvatila, ali današnja o njemu malo znade jer je [[film]] dugo bio „zakopan“ u arhivima. Zapravo, dugo se mislilo da su sve kopije odnesene u beogradsku Jugoslavensku kinoteku, no početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća sasvim je slučajno pronađena jedna kopija u „[[Jadran film]]u“. Prionulo se [[restauracija|restauraciji]] – a i tada je to bilo gotovo potajice, jer je film u raznim režimima ostajao nepodobnim. Nova i restaurirana kopija prikazana je [[18. listopada]] [[1990]]. godine u tadašnjem kinu „Balkan“ i to povodom vraćanja spomenika banu Jelačiću na središnji [[zagreb]]ački trg.
==OdlikeKritika==
=== NDH ===
U knjizi „101 godina filma“ [[Ivo Škrabalo]] je najprije istaknuo dobre strane [[film]]a: povijesnu autentičnost ambijenata, raskošne [[ples]]ove u grofovskim odajama, maestoznu izvedbu „[[Ljubav i zloba|Ljubavi i zlobe]]“ te veliki prizor demonstracija na [[Markov trg|Markovu trgu]]. Ističe i Miletićeve asocijacije na [[slikarstvo]], [[barok]]ne interijere, detalje [[orgulje|orgulja]] i unutrašnjost crkve u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]]. Međutim, i Škrabalo je jasan pri ocjeni najvažnije filmske komponente – [[scenarij]]a: „Dramaturški okvir filma je koncert Zagrebačke Filharmonije posvećen djelima Lisinskog…“
=== SFRJ ===
▲Pisac [[scenarij]]a [[Milan Katić]] – čovjek koji je predstavljao vezu s Narodnooslobodilačkim pokretom u „Slikopisu“ – u više je izjava i članaka za tadašnje novine indirektno 'opravdavao' izbor teme, ističući da će kroz nju doći do izražaja 'snaga i vrijednost hrvatske kulture'...“
Film je prilikom arhiviranja filmske građe iz [[NDH]] nakon rata istog trena proglašen kao drugorazredno djelo.<ref name="dw">[http://www.dw.de/uskrsnu%C4%87e-nepodobnog-lisinskog/a-5407348-0 Vid Mesarić: Uskrsnuće nepodobnog Lisinskog]</ref> Ocijenjeno je da mu nedostaje propagandna svrha jer govori o hrvatskom skladatelju, o hrvatskoj patnji, pa ga nije imalo smisla prikazivati, pogotovo u tim ranim godinama komunizma [[Staljinizam|staljinističkog]] tipa.<ref name="dw"/> Film je zatim bunkeriran te je ostao skriven sve do slučajnog otkrića 1981.<ref name="dw"/>
=== Samostalna Hrvatska ===
▲''Lisinski'' je ujedno i prvi ali i posljednji igrani film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] u ulozi [[redatelj]]a. No u kontekstu tolikih prvaka malo se tko pita u kolikoj je mjeri „Lisinski“"Lisinski" dobar [[biografija|biografski]] [[film]] i u kolikoj je mjeri njegov tretman [[glazba|glazbe]], koju je [[Boris Papandopulo]] skladao „prema"prema motivima Vatroslava Lisinskog“Lisinskog", dobar ili izvrstan u odnosu na temu .<ref>[http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=91 Irena Paulus, KULISA.eu, 28. svibnja 2008.]</ref> U knjizi "101 godina filma" [[Ivo Škrabalo]] je najprije istaknuo dobre strane [[film]]a: povijesnu autentičnost ambijenata, raskošne [[ples]]ove u grofovskim odajama, maestoznu izvedbu [[Ljubav i zloba|Ljubavi i zlobe]] te veliki prizor prosvjeda na [[Markov trg|Markovu trgu]]. Ističe i Miletićeve asocijacije na [[slikarstvo]], [[barok]]ne interijere, detalje [[orgulje|orgulja]] i unutrašnjost crkve u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]]. Međutim, i Škrabalo je jasan pri ocjeni najvažnije filmske komponente, [[scenarij]]a: "Dramaturški okvir filma je koncert Zagrebačke filharmonije posvećen djelima Lisinskog".
[[Ivo Škrabalo]] navodi, sama činjenica da [[film]] postoji i da ima zvučan naslov, čini ga važnim. Međutim, danas Miletićev film ostavlja gledatelja hladnim. Postoje brojni razlozi za to. Premda je njegov autor težio profesionalizmu, „Lisinski“ u nekim aspektima izgleda kao amaterski film. Katićev scenarij donio je niz prilično naivnih dijaloga koji tadašnji glumci, a naročito nositelj glavne uloge [[Branko Špoljar]], nisu znali niti mogli nadići.
[[Veljko Maričić]] u ulozi [[Albert Štriga|Alberta Štrige]], lika koji je i u stvarnosti doista bio „duhovni pokretač“ [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]], djelovao je mnogo uvjerljivije. Neprofesionalna glumica [[Lidija Dominković]] također nije mnogo mogla dodati ulozi Hedvige Banove, čija se pasivna tugaljivost današnjem gledatelju ne čini samo artificijelnomumjetnom, nego groteskno smiješnom. Pokušalo se nešto digniteta dati ulozi [[Sidonija Erdödy Rubido|Sidonije Erdödy-Rubido]], koju je glumila i pjevala prvakinja hrvatske [[opera|opere]] [[Srebrenka Jurinac]], ali je njezina uloga bila nedovoljno velika i nedovoljno učestala na filmskom platnu.
==Restauracija i DVD izdanje==
Originalni negativ filma smatrao se izgubljenim budući da je prema dostupnim podacima taj [[film]] bio među građom koju je [[Jugoslavija|jugoslavenska]] policija (savezni SUP) izuzela [[1958]]. godine od republičkoga SUP-a Hrvatske, radi pregleda filmskog materijala u sklopu kriminalnog progona ratnih zločinaca.
No, [[1981]]. nitratni negativ je slučajno otkriven u spremištima [[Jadran film]]a te je potajice restauriran. Iz te je kopije izrađen dubl-negativ te tonska kopija. Nova i restaurirana kopija prikazana je [[18. listopada]] [[1990.]] u tadašnjem kinu "Balkan" i to povodom vraćanja spomenika banu Jelačiću na središnji [[zagreb]]ački trg. Godine [[2008]]. [[Hrvatska kinoteka]] fotokemijski je restaurirala [[film]] u laboratoriju [[Jadran film]]a, među ostalim kopirajući neke dijelove originalnog negativa u kombinirani dubl-pozitiv izrađen nakon pronalaska filma, te izradivši novi dubl-negativ i, nakon ponovnog očitavanja svjetla, novvunovu tonsku kopiju, koja je ipak sačuvala ukopirana oštećenja "originala" iz [[1981]]. Ta su urezana oštećenja većinom uklonjena postupkom digitalne dodatne restauracije (skeniranjem, programiranim i "ručnim" čišćenjem, stabilizacijom slike, izjednačavanjem kontrasta, izoštravanjem, itd.) koju su proveli studiji Vizije (slika) i Oktava digital (zvuk) tijekom [[2009]]. godine. Film je u prosincu tiskan na DVD-u u izdanju Hrvatske kinoteke - Hrvatskog državnog arhiva, uz popratnu knjižicu i pretisak [[scenarij]]a iz [[1944]]. godine.<ref>[http://www.jutarnji.hr/titula-izdanja-godine-za-blistavo-restaurirani-film/424881/ "Titula izdanja godine za blistavo restaurirani film", Jutarnji list, 23. prosinca 2009.]</ref>
== Uloge ==
| 