Lisinski (1944.): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
obrisan nepotreban odjeljak "povijest", može se uklopiti u povijest filma u Hrvatskoj ili slično
mNema sažetka uređivanja
Redak 15:
| scenografija = [[Vladimir Žedrinski]]
| kostimografija =
| distributer = Hrvatski slikopis
| godina = [[1944.]]
| trajanje = 85
Redak 28:
}}
 
'''''Lisinski''''' je prvi [[Hrvatska|hrvatski]] dugometražni igrani [[film]], snimljen [[1944.]] godine.<ref>[http://www.arhiv.hr/hr/hda/kinoteka/Hrvatski_DGM.doc Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.]</ref> ''Lisinski'' je prvi zvučni film u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], a govori o životu [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]], prvog, i zapravo, jedinog značajnog [[skladatelj]]a iz vremena [[Ilirski preporod|ilirskog preporoda]]. Djelo je naglašeno edukativnog tona, s [[pripovjedač]]em koji razglaba o sudbini hrvatskih talenata.<ref name="lzmk"/> Odlikuje se izrazito artificijelnom glumom te sentimentalnim tonom teže prihvatljivim suvremenom gledatelju.<ref name="lzmk"/> Na razini pojedinih snimaka, međutim, fotografijom, scenografijom i organizacijom masovnih prizora, ''Lisinski'' se približava ostvarenjima razvijenijih [[kinematografija]], a ponajviše odražava duh i poetiku [[Ilirski pokret|ilirskoga]] stvaralaštva.<ref name="lzmk"/>
 
==Radnja==
 
[[Skladatelj]] [[Vatroslav Lisinski]] pokušava se probiti unatoč neprijateljskom okružju i krhkome zdravlju, a uz potporu domoljubnih prijatelja i sponzora. Zagleda se u lijepu Hedvigu, no misli da je nije dostojan, a prijatelj [[Albert Štriga|Štriga]] nagovara ga na pisanje [[Još Hrvatska ni propala|budnice]] i prve hrvatske opere ''[[Ljubav i zloba]]''.
== Snimanje ==
 
== Produkcija ==
Pisac [[scenarij]]a [[Milan Katić]], čovjek koji je predstavljao vezu s [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkim pokretom]] u Hrvatskom slikopisu, u više je izjava i članaka za tadašnje novine neizravno 'opravdavao' izbor teme, ističući da će kroz nju doći do izražaja "snaga i vrijednost hrvatske kulture".
Film se razvio iz ideje o srednjometražnom kulturno-povijesnom filmu o Lisinskom, a kako ustaške vlasti nisu odobravale ideologiju ilirskoga pokreta, autori su izbjegavali izravna upućivanja na taj kontekst, kao i na njegovo pravo, [[Slovenci|slovensko]]-[[Židovstvo|židovsko]] ime: Ignac Fuchs.<ref name="lzmk">{{cite web
| url = http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=946
| title = Lisinski
| work = [[Filmski leksikon]], [[LZMK]]
| accessdate = 2013-03-05
}}</ref> Pisac [[scenarij]]a [[Milan Katić]], čovjek koji je predstavljao vezu s [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkim pokretom]] u Hrvatskom slikopisu, u više je izjava i članaka za tadašnje novine neizravno 'opravdavao' izbor teme, ističući da će kroz nju doći do izražaja "snaga i vrijednost hrvatske kulture".
 
Film je sniman na autentičnim lokacijama u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]] i u [[Zagreb]]u, a u sceni prosvjeda na [[Trg svetog Marka (Zagreb)|Markovom trgu]] sudjelovalo je više od 200 [[Statisti|statista]].<ref>[http://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=91 Fenomen Lisinski: Vatroslav Lisinski kroz film Oktavijana Miletića, esej, Irena Paulus, Filmovi.hr]</ref> ''Lisinski'' je ujedno prvi i posljednji igrani film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] u ulozi [[redatelj]]a.
 
==Kritika==
=== NDH ===
Lisinski je premijerno prikazan na [[Uskrs]] [[1944.]], koji se poklopio i s trećom obljetnicom uspostave [[NDH]].<ref name="jut"/> Film je kao prvi zvučni domaći dugometražni film dočekan s oduševljenjem, a gledatelji su opsjedali glumce tražeći ih autograme.<ref name="jut"/> No, budući da tema filma nije bila baš po volji ustaškog vodstva, pojedini dužnosnici, pa i sam [[Pavelić]], nisu se pojavili na premijeri filma.<ref name="jut"/>
 
=== SFRJ ===
Line 44 ⟶ 53:
 
=== Samostalna Hrvatska ===
''Lisinski''Zbog jepovijesne ujednopozadine i prvi i posljednji igrani film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] u ulozi [[redatelj]]a. No u kontekstu tolikih prvakafilma malo se tkovremena pitaposvetilo upitanjima kolikojkoliko je mjeri "Lisinski" dobar [[biografija|biografski]] [[film]] i u kolikoj je mjeri njegov tretman [[glazba|glazbe]], koju je [[Boris Papandopulo]] skladao "prema motivima Vatroslava Lisinskog", dobar ili izvrstan u odnosu na temu.<ref>[http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=91 Irena Paulus, KULISA.eu, 28. svibnja 2008.]</ref> U knjizi "101 godina filma" filmski kritičar [[Ivo Škrabalo]] je najprije istaknuo dobre strane [[film]]a: povijesnu autentičnost ambijenata, raskošne [[ples]]ove u grofovskim odajama, maestoznumaestroznu izvedbu [[Ljubav i zloba|Ljubavi i zlobe]] te veliki prizor prosvjeda na [[Markov trg|Markovu trgu]]. Ističe i Miletićeve asocijacije na [[slikarstvo]], [[barok]]ne interijere, detalje [[orgulje|orgulja]] i unutrašnjost crkve u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]]. Međutim, i Škrabalo je jasan pri ocjeni najvažnije filmske komponente, [[scenarij]]a: "Dramaturški okvir filma je koncert Zagrebačke filharmonije posvećen djelima Lisinskog".
 
Sama činjenica da [[film]] postoji i da ima zvučan naslov čini ga važnim. Međutim, danas Miletićev film ostavlja gledatelja hladnim. Premda je njegov autor težio profesionalizmu, "Lisinski" u nekim aspektima izgleda kao amaterski film. Katićev scenarij donio je niz prilično naivnih [[dijalog]]a koji tadašnji glumci, a naročito nositelj glavne uloge [[Branko Špoljar]], nisu znali niti mogli nadići. [[Veljko Maričić]] u ulozi [[Albert Štriga|Alberta Štrige]], lika koji je i u stvarnosti doista bio „duhovni pokretač“ [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]], djelovao je mnogo uvjerljivije. Neprofesionalna glumica [[Lidija Dominković]] također nije mnogo mogla dodati ulozi Hedvige BanoveBan, čija se pasivna tugaljivost današnjem gledatelju ne čini samo umjetnom, nego groteskno smiješnom. Pokušalo se nešto digniteta dati ulozi [[Sidonija Erdödy Rubido|Sidonije Erdödy-Rubido]], koju je glumila i pjevala prvakinja hrvatske [[opera|opere]] [[Srebrenka Jurinac]], ali je njezina uloga bila nedovoljno velika i nedovoljno učestala na filmskom platnu.
''Lisinski'' je ujedno i prvi i posljednji igrani film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] u ulozi [[redatelj]]a. No u kontekstu tolikih prvaka malo se tko pita u kolikoj je mjeri "Lisinski" dobar [[biografija|biografski]] [[film]] i u kolikoj je mjeri njegov tretman [[glazba|glazbe]], koju je [[Boris Papandopulo]] skladao "prema motivima Vatroslava Lisinskog", dobar ili izvrstan u odnosu na temu.<ref>[http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=91 Irena Paulus, KULISA.eu, 28. svibnja 2008.]</ref> U knjizi "101 godina filma" [[Ivo Škrabalo]] je najprije istaknuo dobre strane [[film]]a: povijesnu autentičnost ambijenata, raskošne [[ples]]ove u grofovskim odajama, maestoznu izvedbu [[Ljubav i zloba|Ljubavi i zlobe]] te veliki prizor prosvjeda na [[Markov trg|Markovu trgu]]. Ističe i Miletićeve asocijacije na [[slikarstvo]], [[barok]]ne interijere, detalje [[orgulje|orgulja]] i unutrašnjost crkve u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]]. Međutim, i Škrabalo je jasan pri ocjeni najvažnije filmske komponente, [[scenarij]]a: "Dramaturški okvir filma je koncert Zagrebačke filharmonije posvećen djelima Lisinskog".
 
[[Ivo Škrabalo]] navodi, sama činjenica da [[film]] postoji i da ima zvučan naslov, čini ga važnim. Međutim, danas Miletićev film ostavlja gledatelja hladnim. Postoje brojni razlozi za to. Premda je njegov autor težio profesionalizmu, „Lisinski“ u nekim aspektima izgleda kao amaterski film. Katićev scenarij donio je niz prilično naivnih dijaloga koji tadašnji glumci, a naročito nositelj glavne uloge [[Branko Špoljar]], nisu znali niti mogli nadići.
 
[[Veljko Maričić]] u ulozi [[Albert Štriga|Alberta Štrige]], lika koji je i u stvarnosti doista bio „duhovni pokretač“ [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]], djelovao je mnogo uvjerljivije. Neprofesionalna glumica [[Lidija Dominković]] također nije mnogo mogla dodati ulozi Hedvige Banove, čija se pasivna tugaljivost današnjem gledatelju ne čini samo umjetnom, nego groteskno smiješnom. Pokušalo se nešto digniteta dati ulozi [[Sidonija Erdödy Rubido|Sidonije Erdödy-Rubido]], koju je glumila i pjevala prvakinja hrvatske [[opera|opere]] [[Srebrenka Jurinac]], ali je njezina uloga bila nedovoljno velika i nedovoljno učestala na filmskom platnu.
 
==Restauracija i DVD izdanje==
Originalni negativ filma smatrao se izgubljenim budući da je prema dostupnim podacima taj [[film]] bio među građom koju je [[Jugoslavija|jugoslavenska]] policija (savezni SUP) izuzela [[1958]]. godine od republičkoga SUP-a Hrvatske, radi pregleda filmskog materijala u sklopu kriminalnog progona ratnih zločinaca.
 
No, [[1981]]. nitratni negativ je slučajno otkriven u spremištima [[Jadran film]]a te je potajice restauriran. Iz te je kopije izrađen dubl-negativ te tonska kopija. Nova i restaurirana kopija prikazana je [[18. listopada]] [[1990.]] u tadašnjem kinu "Balkan" i to povodom vraćanja spomenika banu Jelačiću na središnji [[zagreb]]ački trg. Godine [[2008]]. [[Hrvatska kinoteka]] fotokemijski je restaurirala [[film]] u laboratoriju [[Jadran film]]a, među ostalim kopirajući neke dijelove originalnog negativa u kombinirani dubl-pozitiv izrađen nakon pronalaska filma, te izradivši novi dubl-negativ i, nakon ponovnog očitavanja svjetla, novu tonsku kopiju, koja je ipak sačuvala ukopirana oštećenja "originala" iz [[1981]]. Ta su urezana oštećenja većinom uklonjena postupkom digitalne dodatne restauracije (skeniranjem, programiranim i "ručnim" čišćenjem, stabilizacijom slike, izjednačavanjem kontrasta, izoštravanjem, itd.) koju su proveli studiji Vizije (slika) i Oktava digital (zvuk) tijekom [[2009]]. godine. Film je u prosincu tiskan na DVD-u u izdanju Hrvatske kinoteke - Hrvatskog državnog arhiva, uz popratnu knjižicu i pretisak [[scenarij]]a iz [[1944]]. godine.<ref name="jut">[http://www.jutarnji.hr/titula-izdanja-godine-za-blistavo-restaurirani-film/424881/ "Titula izdanja godine za blistavo restaurirani film", Jutarnji list, 23. prosinca 2009.]</ref>
 
== Uloge ==