Inačica od 12. prosinca 2005. u 14:15 uredi Sombrero (razgovor \| doprinosi) 46.706 edits Prepisano bez dozvole? ← Starija izmjena		Inačica od 9. listopada 2006. u 17:52 uredi ukloni ovu izmjenu Donatus (razgovor \| doprinosi) 16.472 edits detaljno preradio tekst, uklonio {{copyright}} i dodao međuwiki Novija izmjena →
Redak 1: [[Slika:Castro_Pretorio_-_santa_Maria_degli_Angeli_-_san_Bruno_e_angelo_00870.JPG\|thumb\|250px\|right\|Sveti Bruno; Rim, crkva Svete Marije Anđeoske.]] ~~{{copyright?\|http://tinyurl.com/aetvp}}~~ '''Sveti Bruno''' ([[1030]].-[[1101]].) je osnivač [[kartuzijanci\|kartuzijanskoga]] reda i [[svetac]] [[Katolička crkva\|Katoličke Crkve]]. SVETI BRUNO (1030-1101) Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda, rodio se oko god. 1030. u Kölnu. O obitelji iz koje potjecaše i o njegovu djetinjstvu jedva da se što pouzdano zna. No zato znamo jako dobro toliko toga o njegovu školovanju i odgoju jer nam jedan odličan ljetopis iz XII. stoljeća govori da je Bruno stekao temeljito poznavanje duhovne i religiozne literature. Nauke je započeo u kolegijatskoj crkvenoj školi Sv. Kuniberta u svom rodnom gradu. Zatim je pošao u Reims na daljnje usavršavanje u naukama i ondje s uspjehom završio studij. Odlučio se tada posvetiti posve duhovnome staležu i tako svoje znanje upotrijebiti u službi Crkve. Bruno je bio veoma ozbiljan klerik pa je brzo postao i kanonik katedrale u Reimsu. Kao kanonik dobio je nalog da predaje takozvane "artes liberales" - slobodne vještine, među njima gramatiku, retoriku, logiku, filozofiju, a onda i svetu teologiju. Naslijedivši godine 1056. profesora Herimanna, preuzeo je i vodstvo biskupske škole. Kasnije, to jest god. 1075., postao je napokon kancelar svoga nadbiskupa u Kölnu. ==Djetinjstvo i mladost== Rodio se oko [[1030]]. u [[Köln]]u. Gotovo ništa nije poznato o njegovoj obitelji i djetinjstvu. Životopis iz [[12. st.]] navodi kako je Bruno vrlo dobro poznavao duhovnu i vjersku literaturu. Svoju je znanstvenu izobrazbu započeo u kolegijatskoj crkvenoj školi Sv. Kuniberta u Kölnu, a potom se preselio u [[Reims]] gdje je uspješno završio studij. Bruno je kao profesor oduševljavao učenike, među kojima se nalazio i kasniji papa Urban II. Učenici su svoga učitelja poštivali kao veoma učena i ozbiljna učenjaka. Međutim, on sam bijaše nezadovoljan samim sobom i onim što je radio. Želja ga je vukla prema nečemu savršenijem. Promatrajući tadašnje prilike među višim klerom u Crkvi, odlučno se stavio na stranu pape Grgura VII. koji je svom odlučnošću želio u Crkvi načiniti red i osloboditi je od nedostojnih službenika. ==Kleričke službe== Bruno je u proljeće god. 1084. pošao na put prema Alpama da ondje potraži prikladno samotno mjesto. Našao ga je u masivu La Grande Chartreuse te se ondje sa šest istomišljenika odlučio nastaniti i provoditi pustinjački život. I tako se na uzvisini od 1175 metara rodila prva kartuzija koja je bez nekog posebnog pravila željela slijediti veliku pustinjačku tradiciju. Bruno, osnivač prve kartuzije, morao je teška srca god. 1090. napustiti svoju samoću jer ga je k sebi za savjetnika pozvao negdašnji njegov učenik papa Urban II. Svoju je malu kartuzijansku zajednicu prepustio brizi magistra Landuina iz Toskane. Jedno je vrijeme s Papom boravio u Rimu, no kad je ondje iz političkih razloga postalo opasno prebivati, pošao je skupa s njime u južnu Italiju koja je tada bila pod vlašću Normana. Papa je ondje Bruna htio učiniti biskupom u Reggiju, no Bruno, pun čežnje za samoćom opet je ponuđenu biskupsku mitru otklonio. Papa je poštivao njegovu želju te mu dopustio da uz pomoć grofa Rogera osnuje novu kartuziju Santa Maria della Torre u biskupiji Squillace. Čar je te nove kartuzije opisao u jednom glasovitom pismu. U njoj je Bruno i umro 6. listopada 1101. Po završenom studiju Bruno se odlučio posvetiti duhovnom staležu i svoje znanje upotrijebiti u službi Crkve. Vrlo brzo postao je [[kanonik]] [[katedrala\|katedrale]] u Reimsu, te počinje predavati tzv. ''artes liberales'' - »slobodne vještine«, među njima [[gramatika\|gramatiku]], [[retorika\|retoriku]], [[logika\|logiku]], [[filozofija\|filozofiju]], a onda i [[teologija\|teologiju]]. Naslijedivši godine [[1056]]. profesora Herimanna, preuzeo je i vodstvo biskupske škole. Kao profesora osobito su ga cijenili njegovi studenti, među kojima je bio i kasniji papa [[Urban II.]] [[1075]]. postao je i kancelar svoga [[nadbiskup]]a u Kölnu. Kad je god. 1193. ta kartuzija dokinuta, svečeve su relikvije prenijeli u crkvu obližnjega samostana San Stefano. Bruna je službeno proglasio svetim god. 1514. papa Leon X. Svetac je osnivač jednoga od najstrožih redova u Crkvi. Kao norma života kartuzijancima ipak služi benediktinsko pravilo, ali postroženo potpunom šutnjom i uzdržavanjem od mesne hrane. Kartuzijanci se hrane kruhom, povrćem, a za piće služi im voda. ==Povlaćenje u samoću== [[Slika:La_Grande_Chartreuse_2005-10-28.jpg\|thumb\|300px\|right\|Kartuzija »La Grande Chartreuse«, prvo samotište svetog Brune.]] Ipak, sam je Bruno bio nezadovoljan svojim načinom života i svjetovnim brigama, želeći se posvetiti višim stvarima. Promatrajući prilike u tadašnjoj Crkvi, osobito probleme vezane uz [[investitura\|investituru]] i [[simonija\|simoniju]], priključio se papi [[Grgur VII.\|Grguru VII.]] koji je nastoja uspostaviti red u [[crkvene službe\|crkvenim službama]]. U proljeće [[1084]]. Bruno je krenuo prema [[Alpe\|Alpama]] kako bi ondje potražio zgodno samotno mjesto, što mu je i pošlo za rukom u kraju imena ''La Grande Chartreuse''. Na tom mjestu, na [[nadmorska visina\|nadmorskoj visini]] od 1175 metara, sa šestoricom svojih drugova odlučio je živjeti [[pustinjak\|pustinjačkim]] načinom života. Ondje je osnovana prva [[kartuzija]]. ==U službi pape== Nekadašnji Brunin učenik, a sada papa Urban II., poziva ga [[1090]]. godine za svoga savjetnika, te Bruno teška srca napušta svoju samoću, a kartuziju prepušta skrbi Landuina Toskanskoga. Kad su se u [[Rim]]u pogoršale političke prilike, Bruno slijedi papu u južnu [[Italija\|Italiju]] pod [[Normani\|normanskom]] vlašću. Ondje ga je papa htio zarediti za [[biskup]]a [[Reggio\|Reggia]], no on tu službu otklanja, te, uz pomoć grofa Rogera, u biskupiji Squillace utemeljuje novu kartuziju »Santa Marija della Torre.« Bruno ondje i umire [[6. listopada]] [[1101]]. ==Proglašenje svetim i njegovi nasljednici== [[Slika:Pleterje.jpg\|thumb\|300px\|right\|Kartuzija Pleterje u Sloveniji]] Po ukinuću ove kartuzije [[1193]]., njegove su [[relikvije]] prenijete u crkvu obližnjeg [[samostan]]a sv. Stjepana. Papa [[Lav X.]] službeno ga je proglasio svetim [[1514]], a njegov se spomen u Katoličkoj Crkvi slavi 6. listopada. Do danas postoji kartuzijanski red, kao jedan od najstrožih redova Katoličke Crkve u kojem su osobito naglašeni samoća, šutnja i uzdržavanje od mesne hrane Mnogi [[Hrvati]] živjeli su kao kartuzijanci u [[Kartuzija Pleterje\|Kartuziji Pleterje]] u [[Slovenija\|Sloveniji]]. ==Vanjske poveznice== * [http://www.kartuzija-pleterje.si/ Kartuzija Pleterje u Sloveniji (službene stranice)] * [[Kategorija:Sveci]] [[de:Bruno von Köln]] [[en:Bruno of Cologne]] [[eo:Bruno de Kolonjo]] [[es:Bruno]] [[fr:Bruno le Chartreux]] [[it:San Bruno]] [[nl:Bruno van Keulen]] [[pl:Bruno z Kolonii]] [[pt:Bruno de Colônia]] [[ru:Бруно Кёльнский]]

Sveti Bruno: razlika između inačica