Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 225 bajtova ,  prije 6 godina
wikipoveznice, što crvene što plave
karta= Kresevo Municipality Location.png|
grb = |
načelnik = [[Mato Barišić]] ([[HDZ BiH|HDZ]])|
površina = 150|
stanovništvo = 6.731 (1991.)|
'''Kreševo''' je stari [[bosna (država)|bosanski]] kraljevski [[grad]] u središnjem dijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].
 
Po popisu iz [[1991.]] godine, u samom mjestu je živjelo oko 1.433 stanovnika, a u općini Kreševo 6.731 stanovnika. Grad je poznat po glasovitom [[Franjevci|Franjevačkom samostanu]] iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]].
 
Kreševo administrativno pripada [[Županija Središnja Bosna|Županiji Središnja Bosna]].
[[Datoteka: Kreševo 1930.gif|thumb|right|600px|Prikaz samostana i crkve u Kreševa, uz prikaz fra [[Grgo Martić|Grge Martića]] i pokopa vojvode Knezovića iz [[1452]] godine na [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvatskom]] [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|katoličkom]] kalendaru u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] za mjesec [[studeni]], [[1930.]] godina]]
 
Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima: nekropole u selima [[Deževice]] i [[Pirin]], Rimski most u [[Vranci (Kreševo, BiH)|Vrancima]], ostaci zidina u Crkvenjaku[[Crkvenjak]]u, Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa. U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih dokumenata, jer početkom XIV stoljeca dolazi do značajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj [[Bosna|Bosni]]; bogatoj u prvom redu [[srebro]]m, [[bakar|bakrom]], [[živa|živom]] i [[olovo]]m.
 
[[Rudnik|Rudokopi]] u Kreševu se prvi put spominju 1381. godine. Uz [[rudarstvo]] napreduje i trgovina, čiji nositelji postaju spretni [[Dubrovačka republika|Dubrovčani]]. Carinski sustav Bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama. Naselje [[Deževice]], smješteno zapadno od Kreševa, bilo je u to doba vrlo važno carinsko i trgovinsko središte srednje Bosne. Krajevi s rudarskom proizvodnjom srebra, olova, bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosanske banove i kraljeve.
 
To je razlog da u grad Kreševo dolaze Bosanski velikaši i Dubrovačka gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine [[Stjepan Tomaš Kotromanić]] svojim kraljevskim pečatom potvrdio Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.
[[Datoteka:Kreševo1.jpg|mini|220px|Kreševo]]
 
Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo veliki broj znamenitih ljudi, poglavito franjevaca. Do konca XIX stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra [[Franjo Gracić]], liječnik i kirurg fra [[Mato Nikolić]] komu je papa [[Pio VII]] dao dozvolu da liječi u Bosni, po kojemu je nazvana i [[Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu|novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj]]; doktor medicine fra [[Petar Marešević]] koji je titulu stekao na Bečkom sveučilištu; te uvaženi biskupi fra [[Mato Delivić]], fra [[Marijan Bogdanović]], fra [[Augustin Botoš-Okić]], te povijesničar fra [[Ignacije Strukić]].
 
Početak XX. stoljeća obilježio je dr. [[Danijel Ban]], utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog doma u Kreševu, zatim povjesničar i etnolog fra [[Augustin Kristić]], spisatelj i pjesnik dr. fra [[Augustin Čičić]] i drugi ... Veći dio svog života proveo je u Kreševu hercegovački franjevac i pisac fra [[Grga Martić]], istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je umro i sahranjenpokopan [[1905.]] godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista, djelo kipara [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]].
 
Kameni most u selu Vranci: To je najstariji sačuvani građevni objekt na prostoru Općineopćine, s autentičnim izgledom i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da datira iz rimskog perioda, obzirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostaci prometnice, "rimske ceste" u dužini od 2000 metara, ili iz vremena samostalne Bosne, odnosno prvih godina [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Turske vladavine u Bosni]]. Narod i sada taj most zove "rimski most".
 
L i t e r a t u r a :
Anonimni suradnik