Zvonećanski(zvonejski) zvončari su Zvončarska skupina iz [[zapad]]nog dijela dijela Kastavštine. Opremom, nošnjom i nastupom vrlo su slični [[Rukavac (Matulji)|Rukavačkim]] i [[Mučići|Mučićevim]] zvončarima, te zvončarima iz Korenskoga i Vlahova Brega. Za razliku od Halubajskih zvončara, nose tri zvona, a umjesto maski (koje su im bile zabranjene za vrijeme [[Italija|talijanske]] okupacije tih krajeva između [[Prvi svjetski rat|Prvog]] i [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. noseNose šešire s raznobojnim [[Cvijet|cvijećem]]; ''krabujosnice''(klobuki). Iznad ovčjih koža ogrnuti su šarenim rupcem. Nemaju medvjeda ni vraga, ali imaju glazbu i "maj"u pratnji ''partenjake'', mladiće i djevojke odjevene u šarolike nošnje koje po nekim elementima sliče na [[Slovenija|slovenske]]. I njima rukovodi ''kapokomandant'' u svečanoj ''časničkoj'' odori, a povorku predvodi mladić s ''majem'', zelenom trstikom, simbolom nadolazećeg [[Proljeće|proljeća]].Smatraju se uz Rukavačke "najstarijim" zvončarima. O zvončarima zapadne Kastavštine [[1985.]] godine pisala je Lidija Nikočević.
