Najslađa je od svih [[Monosaharidi|monosaharida]], iako slatkoća varira ovisno o formi. U [[Kristali|kristalnom obliku]] dva puta je slađa od glukoze, a 1,73 puta od saharoze (običnog kućanskog šećera). Ukoliko se otopi u tekućini, slatkoća se smanjuje.
U [[tkivo|tkivu]] se razgrađuje brže od glukoze (pa je zato i vrlo popularna u [[sportšport]]skim pićimanapitcima ili ljudima oboljelim od dijabetesa).<br />
Fruktoza uglavnom putuje prema jetrijetrima i tamo se može iskoristiti bez [[inzulin|inzulina]]. U nedostatku inzulina, fruktoza ima sposobnost konvertiranja u [[Glukoza|glukozu]] u [[jetra|jetri]] i na taj način doprinosi rastu glukoze u krvi umjesto da se skladišti kao [[glikogen]]. Za razliku od [[Saharoza|saharoze]] i glukoze koji uzrokuju nagle promjene u razini glukoze u krvi, što kod [[diabetes mellitus|dijabetičara]] može uzrokovati ometanje [[Metabolizam|metaboličke kontrole]], fruktoza se apsorbira mnogo sporije i uzrokuje samo manje promjene u razini glukoze u krvi. Dakle, fruktoza se koristi kao zaslađivač kod [[diabetes mellitus|šećerne bolesti]] jer njezino uzimanje ne dovodi do naglog porasta [[ugljikohidrati|šećera]] u krvi kao što je to slučaj sa glukozom. No, prema najnovijim studijama, fruktoza je povezana s rizikom od obolijevanja od [[diabetes mellitus|šećerne bolesti]] tipa 2. Osim toga, upotreba fruktoznog sirupa (komercijalno proizvedenog iz kukuruza) u sveprisutnim napitcima smatra se jednim od uzroka epidemije gojaznosti.
