Toba: razlika između inačica

'''Toba'''.- Pleme Indijanaca porodice [[Guaycuruan]] nastanjeno u području [[Chaco|Chaca]] u [[Argentina|Argentini]], [[Bolivija|Boliviji]] i [[Paragvaj|Paragvaju]], jezično i etnički srodni Abipónima[[Abipón]]ima i Mocovíma[[Mocoví]]ma. Zemlja Toba prostirala se u zoni donjeg [[Pilcomayo|Pilcomaya]] i [[Bermejo|Vermeja]]. Fizički su skladno građeni i visoki. U prijašnje vrijeme hodali su gotovo goli (osim pred bijelim strancima), i uvijek bosi. Svoja lica i gornje dijelove tijela su tetovirali biljnim bojama. Živjeli su od lova, ribolova i sakupljanja divljih plodova iz Chaca. Slično susjednim plemenima posjedovali su velika stada konja[[konj]]a i bili vješti jahači, a što je tipično Sjevernoj Americi, oni i Pilaga uzimali su i skalpove ([[Eva Lips]]) svojih neprijatelja. Toba-muškarci vješti su i u izradi kanua (James Mooney) i ribarskih zamki ,dok su se žene specijalizirale u lončarstvu i pletenju mreža. Kuće Toba su jednostavne strukture, od vrbovih grana i prekrivene travom. Od oružja služe se [[luk i strijela|lukom i strijelom]], kopljem [[koplje]]m, drvenom [[kijača|kijačom ]], a od [[Španjolci|Španjolaca]] kasnije nabavljaju i [[vatreno oružje]]. Kod Toba je bio običaj (kaže Mooney) da kada majka umre, sa njom pokopaju i bebu, a ovo se vjerojatno odnosi na smrt porodilje. Kod Guaycuru plemena bio je običaj ubijanja djece, sve do onoga za koje se uzme da će biti posljednje, to dijete Guaycuruani su odgajali po običajima atalik, odnosno išlo je na odgoj u druge kuće, a posječivalo ga se rijetko kada.

Godine [[1882]] Tobe su u Boliviji masakrirali istraživačku ekspediciju sastavljenu od petnaest muškaraca pod vodstvom francuskog geografa Crévaux ([[Jules Crévaux]] (1847-1882).

U vremenima rane kolonizacije u 18. stoljeću Toba, Abipón i Mocoví, bili su najozloglašeniji neprijatelji argentinskih i paragvajskih naseljenika, njihovih naselja i misija ,a sudjelovali su i u napadu na Dobrizhofferovu misiju. Godine [[1756]]. dijelovi Toba i [[Mataco|Mataca]] okupili su se na misiji ''San Ignacio de Ledesma'', na rijeci Rio Grande, pritoci Vermeja, gdje ih je u vrijeme izgona [[jezuiti|jezuita]], [[1776]], bilo oko 600. Nešto kasnije [[franjevci]] su restaurirali neke misije u Chacu , ali svršetkom španjolske vladavine, [[Indijanci]] su se vratili u divljinu.