Ludwig Mies van der Rohe: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 22:
Prva znanja o umjentosti i oblikovanju stekao je od svoga oca koji je držao klesarsku radionicu u [[Aachen]]u, tada [[Kraljevina Pruska]]. Od 1897.–1900. god. pohađao je crkvenu školu, a u [[Berlin]] se preselio 1905. godine gdje se zaposlio u uredu arhitekta i dizajnera nameštaja, [[Bruno Paul|Brune Paula]]. Prvu građevinu je projektirao kao 21-godišnji arhitekt 1907. godine; bila je to drvena zgrada u [[neoklasicizam|klasicističkom stilu]] na koju je utjecala [[Engleska umjetnost|engleska arhitektura]] i djela [[Karl Friedrich Schinkel|K. F. Schinkela]]. Od 1908. godine radio je u uredu [[Peter Behrens|Petera Behrensa]], zajedno s [[Le Corbusier]]om i [[Walter Gropius|Gropiusom]], koji će kasnije također biti povezani s [[Bauhaus]]om.
Njegov talent je ubrzo prepoznat i Mies se probio u berlinsku kulturnu elitu dodavši svom imenu majčino prezime »Rohe« ispred kojega je stavio nizozemsko »van der«, jer je njemačko »von« zakonski bilo ograničeno na plemiće po krvi<ref>[http://www.designboom.com/portrait/mies/bg.html Ludwieg Mies van der Rohe (1886–1969)] na designboom.com {{
Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svetskog rata]] Mies je služeći u vojsci dobio izvanbračnog sina 1917. god. Rastao se od supruge 1918., a službeno su se razveli 1921. godine, no nastavio je održavati blizak odnos sa kćerima, a njegov unuk Dirk Lohan (sin kćerke Marianne, r. 1938.) je kasnije čak studirao kod njega i radio s njim u SAD-u<ref>[http://www.tugendhat.eu/en/mies-children.html Mies's Children] na tugendhat.eu {{
Odmah po završetku [[Prvi svjetski rat|Prvog svetskog rata]] uključio se u skupinu „November” u kojoj je bio ravnatelj arhitektonskih izložbi. Godine 1921., na natječaj za zgradu u [[berlin]]skoj ulici ''Friedrichstraße'' Mies je poslao projekt [[neboder]]a potpuno staklenog pročelja kojim je učinio dramatični preokret u čistu estetsku studiju. Zgrada se odlikovala jednostavnošću i svojom staklenom fasadom odredila je razvoj nebodera 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća. God. 1926., izabran je za predsjednika udruženja umjetnika i arhitekata njemačkog ''[[Werksbund]]a''. Tijekom izložbe „Werkbund Expozition“ 1927. godine, kojom je on ravnao, 16 svjetskih arhitekata je predstavilo svojih 320 projekata modernih zgrada u kojima su upotrebljavali psihološka i sociološka znanja uz upotrebu suvremenih materijala, uglavnom betona i stakla. Bile su to prve zgrade s kockastim forama i ravnim krovovima. Godine 1928., kao ravnatelju njemačke selekcije izložbe u [[Barcelona|Barceloni]], povjerena mu je uloga arhitekta [[Njemački paviljon u Barceloni|njemačkog paviljona]]. Zgrada je služila kao informacijski centar i prenoćište. Iako je 1930. godine uništena, kao uzor suvremene arhitekture, od 1983. do 1989. godine je ponovno izgrađena. U njoj je Mies pažljivo koristio mnoge materijale, dok je otvorenošću ova prizemnica fantastično spajala interijer s eksterijerom kako je Mies usmjerio kretanje posetitelja na izložbi.
Redak 30:
U isto vrijeme Mies je radio i projekt za supružnike Tugendhat u Brnu ([[Vila Tugendhat]], 1930.), te kuću za [[Emil Nolde|Emila Noldea]]. Od 1930.–33. god. bio je ravnatelj poznate škole dizjana, [[Bauhaus]], za koju je napravio nekoliko projekata. No, nakon [[nacisti|nacističkog]] pritiska, Mies je s kolegama odlučio zatvoriti školu. Nacisti su odbijali njegovu arhitekturu kao „protunjemačku” i Miesu je bilo otežano stvarati u tom ozračju. Zbog toga je 1937. god. emigrirao je u [[SAD]], gdje je već slijedeće godine postao upravitelj odjela za arhitekturu na „Institutu tehnologije Armour”, kasniji ''[[Illinois Institute of Technology]]'' (IIT) u [[Chicago|Chicagu]] za koji je izgradio nekoliko zgrada.
[[Datoteka:Seagrambuilding.jpg|mini|<center>[[Zgrada Seagram]] u [[New York]]u (1958.) se smatra reprezentativnim primjerom poslijeratnog nebodera]]
Glavni znak njegovih radova u SAD-u je čelični skelet s pravilnom osnovom koji je moduliran. U tom modulu izgradio je vikendicu Edite Farnswort ([[Kuća Farnsworth]], 1946.-51.), koju je shvatio kao otvoreni [[paviljon]]. Daljne građevine skeletnih konstrukcija bile su stambene zgrade ''[[860-880 Lake Shore Drive]]'' u Chicagu (1949.), te zgrada instituta IIT, tzv. ''Crown Hall'' (1950.-56.), za koju je iskoristio ideju velikog društvenog prostora ispod spuštenog stropa na okvirima. Njegovo posljednje djelo je Narodna galerija u Berlinu (''[[Neue Nationalgalerie]]'', 1968.), čije je otvorenje propustio zbog astme. Umro je 1969. godine u Chicagu i nakon kremacije njegov pepeo je sahranjen uz druge slavne arhitekte na groblju Graceland. Njegov grob je, u duhu njegove arhitekture, označen jednostavnim tamnim blokom granita i velikim drvetom<ref>[http://www.nytimes.com/learning/general/onthisday/bday/0327.html Članak povodom njegove smrti], [[New York Times]], 17. kolovoza 1969. {{
==Djela==
| |||