Hačkar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 21:
Podizani su kako bi se duša posvetila Bogu i obilježio neki važan događaj poput vojne pobjede, obilaska prirodne katastrofe, izgradnje samostana, mosta, itd. Većina ih stoji samostalno, ili su naslonjeni na zidine samostana, a do danas ih je samo u Armeniji pronađeno oko 40,000, od kojih je svaki originalan i nijedan nema isti dekorativni uzorak. Najljepši primjeri su prenešeni u Muzej povijesti u Erevanu i [[Ečmijazdinska katedrala|Muzeju katedrale u Ečmijazdinu]]. Najviše hačkara na jednom mjestu (oko 900) se nalazi u tzv. „polju hačkara”, starom groblju [[Noratus]] na zapadnoj obali jezera [[Sevan]] (slika gore desno).
Hačkari se i danas prave na tradicionalan način iz lokalnog kamena, klesanjem dlijetom, oštrim perima i čekićima. Potom se bruse finim pijeskom, a malene pukotina i nepravilnosti se uklanjaju gipsom ili glinom, te se naposlijetku boje. Jednom završen hačkar se podiže uz maleni vjerski obred, te se nakon posvećenja vjeruje kako posjeduje svete moći zaštite, pobjede, dugog života, sjećanja, pomoći, i meditacije za spas duše. tradicionalni način proizvodnje hačkara, te metode obrade i ornamenti, se prenose s koljena na koljeno u obitelji klesara hačkara, ili sustavom šegrta s majstora na vježbenike, uz podršku regionalnoj različitosti i individualnim improvizacijama. Zbog toga su simbolizam i proizvodnja hačkara upisani na UNESCO-v [[Popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 2010. godine<ref name=UNESCO>[http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00434 Armenian cross-stones art. Symbolism and craftsmanship of Khachkars] na službenim stranicama UNESCO-a {{
<gallery>
| |||