Razlika između inačica stranice »Jozefina«

Dodana 723 bajta ,  prije 8 godina
dopuna
m (ispravak i nadopuna netočnih/nepotpunih navoda pod slikama, promjenjen poredak slika budući je prethodni implicirao da se most na tounjčici nalazi bliže karlovcu od duga rese)
(dopuna)
 
== Povijest trase ==
 
Još u antičkim vremenima okvirna trasa buduće ceste korištena je kao prometni pravac. U srednjemu vijeku zabilježen je put [[Zagreb]] – Karlovac – [[Modruš]] Potok – [[Kapela]] – Senj koji nije imao obilježja pravilno izgrađenoga puta te je moguće ponekad ovisno o vremenu i godišnjem dobu mijenjao trasu. Propadanjem gospodarskog i inog života kao posljedice [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|turskih provala]] dolazi i do opadanja prometa tim pravcem i zapuštanja postojećih putova.
 
 
== Prvi pokušaj izgradnje (1759. – 1760.) ==
 
Krajiško zapovjedništvo u Karlovcu je sredinom 18. stoljeća ispitivalo je mogućnost izgradnje nove ceste od Karlovca, dolinom rijeke [[Mrežnica|Mrežnice]], do Kapele i dalje do Senja. Na poziv generala Patazzija u jesen [[1759.|1759.]] godine u Karlovcu je održana konferencija o gradnji nove ceste. Utvrđena je trasa buduće ceste te odlučeno da se "''sazovu knezovi iz svih mjesta kroz koja će prolaziti cesta kako bi se osigurala potrebna radna snaga i zaprežna vozila''".
 
 
== Struppijeva Jozefinska cesta (1775. – 1779.) ==
 
Prema legendi, [[Josip II.]], car Svetog Rimskog Carstva i kralj hrvatski, osobno se uvjerio u lošu povezanost Senja i zaleđa tako što je prelazeći Kapelu pored današnjega Josipdola pao s konja. Bilo zbog toga, ili zbog vojnih potreba za boljim komunikacijama sa primorjem, na kraljev je nalog i trošak 1775. godine pokrenuta gradnja ceste pod vodstvom inženjerskog [[Časnik|časnika]] [[Vinko Struppi|Vinka Struppija]].
 
Sama trasa ceste počinje u Karlovcu te se preko Kapele, [[Brinje|Brinja]] i Vratnika spuštala do Senja. U čast svog inicijatora dobila je nova cesta naziv ''Via Josephina'', tj. Jozefinska ili Josipova cesta.
 
Trasa ceste položena je tako da je prolazila naseljima i drugim istaknutim točkama, slijedeći uz to približno potez već korištenoga puta. Stoga je cesta imala mnogo izgubljenih padova i vrlo strmih odsjeka, prije svega na prijelazu preko Velike Kapele i na spustu s [[Vratnik]]a u [[Senjska Draga|Senjsku Dragu]]. Maksimalni nagibi na navedenim sektorima dostižu na nekim mjestima 20 % do 30 %.
 
O održavanju Jozefine brinulo se 220 cestara, približno 2 po kilometru, koje je davala svaka graničarska regimenta za svoje područje. [[1873.]] godine pušteni su u promet i vojni transporti zaprežnim kolima, a s njima su radi lakšega odvijanja komunikacije otvorene poštanske stanice u kojima su se izmjenjivali konji. Redovni poštanski promet na relaciji [[Beč]] – Zagreb – Karlovac – Senj počeo se odvijati 1786. godine.
 
== Knežićeva Jozefinska cesta (1833. – 1845.) ==
[[Datoteka:Majorija Carsko vrilo kapela sv Mihovila 27112012 4 roberta f.jpg|mini|lijevo|Fontana i kapela sv. Mihovila su izgrađene u vrijeme radova na osuvremenjavanju Jozefinske ceste od Karlovca do Senja u razdoblju od 1833. do 1843. godine, a radovima je upravljao major Josip Kajetan Knežić, rodom iz Petrinje.]]
Struppijeva cesta, izgrađena s ciljem povezivanja postojećih naselja što kraćim putem, uz težište na solidnosti i masivnost izvedbe, predstavljala je odlično i na daleko poznato cestograđevno remek-djelo, koje se u tadašnjoj literaturi pohvalno isticalo. Međutim, takva izvedba ceste koja je uključivala i velike nagibe nije bila u potpunosti prikladna za promet kola te je vojska nakon same gradnje kontinuirano težila unaprijediti je. Već krajem 18. stoljeća pod vodstvom podmaršala [[Filip Vukasović|Filipa Vukasovića]], budućega graditelja Lujzijanske ceste, izvršeni su novi radovi. [[1803.]] godine sastavljen je prijedlog gradnje posve nove ceste na istoj relaciji, no on nije zaživio zbog izbijanja [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]].
 
Završetkom modernije i propusnije Lujzijanske ceste od Karlovac do Rijeke 1811. godine došlo je do drastičnoga pada putničkoga i teretnoga prometa po Jozefini te povezano za time pada prometa Senjske luke. [[Dvorsko ratno vijeće]] u [[Beč]]u u sporazumu sa Krajiškim glavnim zapovjedništvom u Zagrebu podržalo je stoga izgradnju nova moderne ceste od Karlovca do Senja. Gradnja nove ceste izvršena je pod vodstvom graničarskog časnika [[Josip Kajetan Knežić|Josipa Kajetana Knežića]] od [[1833.]] do [[1845.]] godine.
 
Trasa od Karlovca do Josipdola nije mijenjana, dok je od [[Josipdol]]a napravljena nova trasa preko Velike Kapele na Vratnik i [[Senjska Draga|Senjsku Dragu]]. Sama cesta je bila nešto duža (115 km ), ali je po svojim prometnim karakteristikama bila znatno povoljnija. Maksimalni nagib ne prekoračuje 5 do 6 %, što vrijedi i za današnje ceste.
 
== Današnje stanje ==
 
Cesta je nakon oštećenja u [[Drugi svjetski rat|II. svjetskome ratu]] obnavljana te je njena trasa asfaltirana u drugoj polovici 20. stoljeća. I danas se koristi za putnički i teretni prijevoz. Iako mnogo toga nije sačuvano, obelisk u Karlovcu, Velika vrata u Senju, [[most]]ovi, [[Sunčani sat|sunčane ure]], [[miljokaz]]i i ostali sačuvani spomenici predstavljaju trajnu [[Kulturna baština|kulturnu baštinu]].
 
* [[Dorotejska cesta]]
 
== Galerija znamenitosti ==
<center>
<gallery>
Datoteka:Majorija Carsko vrilo 27112012 6 roberta f.jpg|Jozefina uz Carsko vrilo u Majoriji.
Datoteka:Majorija Josip Kajetan Knezic 27112012 7 roberta f.jpg|Grobnica Josipa Kajetana Knežića iza kapele sv. Mihovila.
Datoteka:Majorija kapela sv Mihovila 27112012 5 roberta f.jpg|Kapela sv. Mihovila u Majoriji.
</gallery>
</center>
== Izvori ==
{{Izvori}}