Crvena Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Bizantski pisci: Pavle Mijović piše: ...zamjenjuju imena iz neznanja i komoditeta ("Srbi koje neki i Hrvati nazivaju"). Tu se radi o Skilici i Zonari, njegovom nastavljaču. Mnogi autori to navode. |
|||
Redak 73:
[[Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća|Humsko-dukljansku književnost]] može se promatrati jedino izvan anakronističnih i isključivih srpskih ili hrvatskih okvira, kao izvornu kreaciju područja koje ima sve odlike samosvojnosti. Novija shvaćanja su pokazala da je u ovim krajevima bila rasprostranjena glagoljica i slavensko bogoslužje. To potkrepljuje i jedan od zaključaka [[Splitski crkveni sabori|Splitskog crkvenog sabora 928.]] Slavensko ([[Metod]]ovo) bogoslužje i glagoljica u ove su krajeve došli posredstvom najvažnijeg pomorskog puta [[Venecija]]-[[Carigrad]] i najvažnije ceste na Balkanu ''Via Egnatia'' od [[Drač]]a do [[Solun]]a preko [[Duklja|Duklje]]. Bogata slavenska podloga Ljetopisa popa Dukljanina upućuje na razvijenu slavensku književnost, čiji početci sežu u 9. stoljeće. Glagoljska slova u inače ćiriličkoj [[Humačka ploča|Humačkoj ploči]] dopuštaju mogućnost postojanja glagoljske epigrafije. Potvrde toga nalaze se i u Mihanovićevu i Grškovićevu fragment Apostola i [[Miroslavovo evanđelje|Miroslavovu evanđelju]].<ref name="HRHB">HercegBosna.org [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/etnicka.html Kultura humsko-dukljanskog područja do kraja 12. stoljeća] Etnička povijest Bosne i Huma</ref>
[[Datoteka:Miroslav's Gospel 001.jpg|mini|Stranice ćirilskoga [[Miroslavovo evanđelje|Miroslavova evanđelja]]]]
Upravo [[Miroslavovo evanđelje]] dočarava prave osobine ovog područja, stalnu prisutnost Istoka i Zapada. Povijesno-umjetnička analiza spomenika razlučila je u njegovoj iluminaciji dva glavna sloja, bizantski i romanički, uz tragove različitih istočnjačkih i zapadnjačkih utjecaja, i utvrdila postojanje nekoliko heterogenih uzora, kojima su se poslužili minijaturisti rukopisa. Glavni nositelji kulture bili su svećenstvo, osobito [[Benediktinci|benediktinski red]] te trgovci i aristokracija u [[Dubrovnik]]u i [[Kotor]]u. Ovdje se proširio kult [[Sveti Mihovil|svetog Mihajla]]. S izuzetkom pojedinih ulomaka, u Ljetopisu popa Dukljanina opisani su uglavnom ratni podvizi, hrabrost, lukavstvo i vjernost (dakako, i njihovi antipodi) - vrline i mane viteškoga svijeta. To ukazuje na postojanje viteškog društva. Kako je prijevod nastao za potrebe [[Bar (grad)|barskoga]] društva,<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis popa Dukljanina] "Zamoljen od vas, u Kristu
=== Narodna pripadnost ===
| |||