Pivo: razlika između inačica

Prema starim iskopinama i zapisima [[Arheologija|arheolozi]] su utvrdili da su stari [[Babilon]]ci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina ppr.n.e Kr. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili [[Ječam|ječmeni]] [[šećer]] i [[Pšenica|pšenicu]]. Odande se proizvodnja piva prenijela u stari [[Egipat]], [[Perzija|Perziju]], [[Grčka|Grčku]] i druge zemlje. Egipćani su poznavali proizvodnju piva već 2000 godina ppr.n.e Kr., a Grci su, primajući civilizaciju od njih, naučili i vještinu proizvodnje piva, za njima Rimljani, pa stari Germani i onda ostale europske zemlje. U je doba pivo je proizvođeno od [[šećer]]a, ali bez [[hmelj]]a, tako da je dobijeni proizvod bio vrlo kisel. Tada su u pivo dodavali različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primjena [[hmelj]]a predstavlja važno otkriće i čini osnovu suvremene tehnologije piva. [[Hmelj]] se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj [[Rusija|Rusiji]]. Usavršavanje [[parni stroj|parnog stroja]] vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva. Najvažniji tehnički pronalazak predstavlja pronalazak stroja za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim znanstveno-tehničkim dostignućima u 19. st., stvorene su pretpostavke za pretvaranje usitnjenih poduzeća u velike pivovare.

Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - [[Hamurabijev zakonik|Hamurabijevom zakoniku]] (uklesanom klinopisom na stupu od crnog diurita (vrsta kamena vulkanskog porijekla). [[Hamurabi]], babilonski kralj (1729.- 1686. ppr.n.e Kr.) kaže: "Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni."