Boris Bućan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m preciznije
članak je uvelike nadopunjen; životopis je nadopisan i ukomponiran s prijašnjim podacima, dodana su poglavlja Plakati, Nagrade i priznanja te Literatura, Vanjske poveznice su također nadopunjene i uklonjena je stara poveznica jer više nije valjana
Redak 6:
== Životopis ==
 
 
Polazio je Školu primijenjene umjetnosti(1967.) i [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju likovnih umjetnosti]] u Zagrebu (diplomirao 1972.). Izuzetno cijenjen u zemlji i u inozemstvu zbog svog osebujnog pristupa u oblikovanju plakata. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Poslijednjih godina okreće se sve više slikarstvu.
Rođen je 15. ožujka [[1947.]] godine u [[Zagreb|Zagrebu]]. Nakon završene [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)|Škole primijenjene umjetnosti]] upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti|Akademiju likovnih umjetnosti]] u [[Ljubljana|Ljubljani]] 1967. godine. Studij slikarstva nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1972. godine.
Na domaćoj likovnoj sceni javlja se krajem [[1970-ih|70-ih]] godina izvodeći intervencije u prostoru grada. Boji pločnik u plavo u Varšavskoj ulici u Zagrebu te izlazi u prostor dvorišta iza Galerije Studentskog centra sa radom nazvanim Pikturalna petlja koji je radio s [[Josip Stošić|Josipom Stošićem]] 1969. godine. Bućan je dosad imao više od sedamdeset samostalnih izložbi te više od 160 kolektivnih izložbi od kojih su najpoznatije [[Venecijanski bijenale]] 1984. godine na kojem je predstavljao [[SFRJ]], Bijenale u [[Sao Paolo|Sao Paolu]] 1989., te Trijenale u [[Milano|Milanu]] 1992. godine.
PolazioIzuzetno je Školu primijenjene umjetnosti(1967.) i [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju likovnih umjetnosti]] u Zagrebu (diplomirao 1972.). Izuzetno cijenjen u zemlji i u inozemstvu zbog svog osebujnog pristupa u oblikovanju [[Plakat|plakata]]. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Poslijednjih godina okreće se sve više slikarstvu.
 
 
 
== Plakati ==
 
 
Novina koju Bućan uvodi u tadašnju tradiciju plakatiranja velike su dimenzije plakata. Šest listova međusobno spojenih u cjelinu otiskuju se na površini 2 x 2 metra te na taj način, prema Maroeviću , mijenjaju sliku grada namećući se prolaznicima svojom veličinom.<ref name="Maroević"> Maroević, Tonko. ''Bućan: plakati/posters (1967-1984)'', Biblioteka Grafičke zbirke: knjiga 5, Zagreb, NSB, 1984.</ref>
Bućan se referira na brojna poznata djela ponavljajući njihovu kompoziciju u novom kontekstu. Tako se na plakatu za Glazbene doživljaje Zagrebačkih simfoničara i Zbora RTZ-a u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog referira na [[Picasso|Picassova]] Tri svirača iz 1921. godine, a na plakatu za Međunarodni dan muzeja u [[Muzejsko dokumentacijski centar|Muzejskom dokumentacijskom centru]] u Zagrebu zamjetno je referiranje na [[Botticelli|Botticellijevo]] Rođenje Venere iz 1486. godine. Često ponavlja uzorke na različitim plakatima, primjerice korištenje zlatnog uzorka s crnim linijama uočljivo je na njegovim plakatima za Trijenale hrvatske skulpture – Konfrontacije 1982., na plakatu [[Verdi|Verdijeve]] Traviate u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu|Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu]], zatim na plakatu povodom 100 godina Obrtne škole i [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)|Škole primijenjene umjetnosti]] na retrospektivnoj izložbi učeničkih radova. U svojim plakatima za HNK u Splitu - primjerice plakati za predstave Roko i Cicibela 1983. godine, Tijardović: život i vrijeme iste godine, Kroćenje goropadnice - miješa različite šarolike uzorke za koje inspiraciju nalazi u razdoblju secesije.
Na plakatu za Verdijev Nabucco 1983. koristio je znakove nalik klinastom pismu kojima oblikuje [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosora]], odnosno situaciju u kojoj najveći vladar Novobabilonskog Carstva doživljava poraz i pada. Isti motiv ponovit će i na plakatu za predstavu Dušana Jovanovića Vojna tajna, ali u drukčijem kontekstu i na drugi način. Kirchnerovi motivi i citati uočljivi su na njegovim plakatima za predstave Balada o Pulcinelli i Aretej iz 1984. godine. Na njegovom najpoznatijem plakatu za Žar ptica (Petruška), baletnu predstavu [[Igor Stravinski|Igora Stravinskoga]], Bućan prikazuje biće s animalnim i antropomorfnim obilježjima. Bućan se poigrava s tim obilježjima i na plakatu za Dane hrvatske glazbe: ciklus Petnaest doživljaja Zagrebačkih simfoničara i Zbora RTZ-a za koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Grafizam trave na plakatu Žar ptica autor smatra svojim patentom, te ga kasnije nebrojeno puta ponavlja u svojim kompozicijama.
 
 
== Nagrade i priznanja ==
 
 
Od brojnih priznanja koje je primio najistaknutije su nagrada Zagrebačkog salona (1970. i 1983.godine), nagrada Zgraf-a (1984.), Brončana plakata, Varšava (1974.), Zlatna plakata, Trijenale kazališnog plakata, Novi Sad (1974.), 1. nagrada na 7. međunarodnom bijenalu kazališnog plakata za plakat predstave Anđeo na mom ramenu Gradskog dramskog kazališta Gavella, Rsezòw u [[Poljska|Poljskoj]] (1999.).
Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. godine dodjeljuje Bućanu nagradu za životno djelo. Plakate radi za Galeriju Studentskog centra u Zagrebu, [[Teatar &TD]], [[Gradsko dramsko kazalište Gavella]], Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Splitu.
Njegov najznačajniji uspjeh predstavlja uvrštavanje Bućanova plakata za balet Žar ptica Igora Stravinskog u postav izložbe The power of posters održane u Victoria & Albert Museum u Londonu 1998. godine. Na izložbi je prikazano 250 najboljih radova nastalih od 1870. do 1998. godine. Osim što je uvršten u postav, Bućanov plakat bio je na naslovnici kataloga izložbe.
Bućanova djela danas se nalaze u brojnim svjetskim muzejima među kojima se ističu [[MoMA]] i Cooper – Hewitt Museum u [[New York City, New York|New Yorku]]; Staatliches Museum für Augewandte Kunst u [[München|Münchenu]]; State Library of Victoria u [[Melbourne|Melbourneu]]; Deutsches Plakat Museum u [[Essen|Essenu]].
 
 
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
 
== Literatura ==
 
 
* Maroević, Tonko. ''Bućan: plakati/posters (1967-1984)'', Biblioteka Grafičke zbirke: knjiga 5, Zagreb, NSB, 1984.
* Ukrainčik, Lea (ur.), Beroš, Nada. ''Boris Bućan: ciklus u kinu'', Umjetnički paviljon, Zagreb, lipanj 1996.
* Medić, Ana (ur.), Kovač, Leonida. ''Boris Bućan: žena na mjesečini = Woman in the Moonlight'' , Galerija Klovićevi dvori 16. ožujak/March - 30. travanj/April 2010, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010. ISBN 9789532710359
 
 
== Vanjske poveznice ==
 
http://www.mcs.hr/bucan/
* [http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=710 Plakati Borisa Bućana, digitalizirana baština Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]
* [http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Stakleni-ljudi-Borisa-Bucana-Lezernost-i-zamah-u-slavljenju-svakodnevice Hrgović, Maja. ''"Stakleni ljudi" Borisa Bućana: Ležernost i zamah u slavljenju svakodnevice'', Novi list, 17. ožujka 2013.]
* [http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/248996/Boris-Bucan-izlozio-130-dosad-nepokazanih-radova.html Boris Bućan izložio 130 dosad nepokazanih radova, tportal.hr, 14. ožujka 2013.]
* [http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=6873 Vera Horvat Pintarić: Boris Bućan]
* [http://dizajn.hr/#230-boris-bucan Boris Bućan - biografija]
* [http://www.vecernji.hr/kultura/bucanovi-plakati-slike-parizu-clanak-472760 Bućanovi plakati - slike u Parizu, Večernji list, 7. studenog 2011.]
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Bućan, Boris}}