Sv. Ivan Vladimir: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 50:
}}
'''Sveti Vladimir''', [[crnogorski jezik|na crnogorskoj ćirilici]] '''Свети Владимир''', poznat i kao ''Sveti Jovan Vladimir'' i ''Sveti Vladimir Dukljanski'' (na [[grčki|grč.]] ''Ἰωάννης ὁ Βλαδίμηρος - Iōannīs o Vladimīros''; [[albanski|alb.]] ''Shën Gjon Vladimir''; [[srpski|srp.]] i [[makedonski|mak.]] ''Јован Владимир''; [[bugarski|bug.]] ''Иван Владимир - Йоан Владимир'') [[duklja|dukljanski je]] [[knez]], prvotni [[crnogorci|crnogorski]] [[svetac]], štovan ne samo među [[pravoslavni|pravoslavnim]] [[Crnogorci|Crnogorcima]], već i širom [[Balkan]]a, te [[katolik|katolicima]] i [[muslimani]]ma u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. <ref name="Vujičić"> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/sveti_vladimir_dukljanski.htm Dr. Rajko Vujičić: SVETI VLADIMIR DUKLJANSKI]</ref> Mošti Sv. Vladimira se sada nalaze u [[Tirana|Tirani]] pod zaštitom [[Albanska pravoslavna crkva|autokefalne Albanske pravoslavne crkve]].
==Beatifikacija i kanoniziranje==
Redak 85:
U [[Srbija|Srbiji]] tek su u novije vrijeme doznali za Sv. Vladimira - nema u tamošnjim [[manastir]]ima niti jedne njegove freske ili ikone, niti je u [[srbi|srpskom narodu]] ranije postojalo bilo kakvo predanje o njemu, niti ga pominje [[srpska književnost|srpska sredovjekovna književnost]].
* '''[[Sveti Vladimir#Falsificiranja i tumačenja|Opširnije o falsificiranju i tumačenjima životopisa Sv Vladimira]]'''
==Falisifikati i tumačenja==▼
[[Pavao Ritter Vitezović]], [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]] tiskao je [[1705.]] u [[Zagreb]]u knjigu ''Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis'' (''Život i mučeništvo blaženog Vladimira, kralja Hrvatske'') u kojoj žali "što je legenda o Sv. Vladimiru, kralju [[Crvena Hrvatska|Crvene Hrvatske]], ostala [[narod|puku]] [[Bijela Hrvatska|Bijele Hrvatske]] slabo poznata, te ga samo [[pravoslavna crkva|grčka crkva]] slavi" ▼
<ref>[http://infoz.ffzg.hr/historiografija/Pregled_Clanka.aspx?ClanakID=6734 Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, ''Pavao Vitezović kao latinist (Osvrt na neka Vitezovićeva latinska djela)'']</ref>▼
[[carigradski patrijarhat|Grčka crkva]] tj. ''Kozma'', [[drač]]ki [[mitropolit]] je [[1690.]] napisao [[životopis]] (''akolutiju'') Sv. Vladimira koji je kasnije tiskan u [[Venecija|Veneciji]], no i on je, poput Vitezovićevih poetskih tumačenja povijesti, pun netočnosti; primjerice, grčki životopis Vladimirov navodi da je on bio sin [[Stefan Nemanja|srpskog župana Nemanje]] koji je rođen [[1116.]] godine - točno stoljeće po Vladimirovoj smrti! ▼
Kako primjećuje [[austrija|austrijski]] [[povjesničar]] i [[slavistika|slavist]] S. Hafner, sinovi [[Stefan Nemanja|velikog župana Nemnaje, koga su Srbi kanonizirali kao Sv. Simeona "Mirotočivog"]] a koji je do [[1189.]] '''[[Dukljansko kraljevstvo#Slom|razorio dukljansku državu]]''' - [[Rastko Nemanjić|Rastko Nemanjić]] i [[Stefan Prvovjenačni]], [[SPC|utemljeitelj Srpske crkve]] i prvi srpski kralj , "svim su raspoloživim sredstvima državne i vjerske promidžbe" suprotstavili ukorijenjenoj "[[Dukljansko Kraljevstvo|državnoj, kulturnoj i dinastičkoj misli Zete]], kako bi se za Stefana Nemanju u [[kult]]u i historiografiji stvorilo ono isto što je za Vladimira u Zeti bila već tradicija".<ref>Dr. Stanislav Hafner, ''Studien zur altserbischen dynastischen historiographie'', [[München]], [[1964.]], str. 50-53.</ref>. ▼
[[SPC|Srpska pravoslavna crkva]] je tek [[1861.]] u listu ''Srbljak'' (zbornik ''Mesecoslov'') objavila službenu molitvenu pjesmu o Sv. Vladimiru, što bjelodano svjedoči da ga do toga vremena i nije slavila.▼
Prvo u nizu [[srbi|srpskih]] fasificiranja Vladimira životopisa obavio je ''Vikentije Rakić'', [[parohija|paroh]] ''crkve Sv. Spiridona'' u [[Trst]]u. On je prijevod Kozmina predloška sa grčkog na [[staroslavenski]], koji su uradili [[jeromonah]] Luka i [[iguman|proiguman]] [[hilandar]]ski Partenije a naslovili ''Posljedovanije svjatago velikomučenika, '''čudotvorca i mirotvorca''' Jovana Vladimira'' (''nap. - naša podebljanja slova''), [[1802.]] u Trstu krivotvorio na način da ga je tiskao sa preinačenim naslovom ''Posljedovanije svjatago velikomučenika Jovana Vladimira, '''cara srbskago'''''. Tamo gdje je u ionako netočnostima preplavljenom Kozminom originalu pisalo "[[Bugari]]", mijenjao je Rakić u "[[Slaveni|Slavjani]]" ili "[[Srbi]]" (sic!).▼
{{citat|Tu Rakićevu 'redakciju' životopisa uvrstio je [[beograd]]ski mitropolit Mihailo u svoj zbornik 'srpskih' svetaca 'Mesecoslov', 1861. godine.}} <ref name="Radojević"> </ref>▼
Općenito, grčko-srpski [[životopis]]i Vladimira [[titula|tituliraju]] kao "[[car]]a svekolike [[Albanija|Albanije]] i [[Bugarska|Bugarske]]" i-ili "cara srbskoga" ([[grčki|grč.]] "τῶν Σέρβων βασιλεύς") i-ili "srpskog kralja"<ref>[http://www.rastko.rs/istorija/sv_jovan_vladimir_c.html#svkralju ''Velikosrpska literatura o Sv. Vladimiru']'</ref>, no takve proizvoljnosti nemaju konkretnu potporu niti u jednom [[historiografija|historiografskom izvoru]].▼
==Životopis==
Line 169 ⟶ 154:
Vjeruje se kako je to križ nad kojim se car Vladislav vjerolomno zakleo da dukljanskom [[knez]]u Vladimiru neće napraviti nikakva zla ako dođe u njegov [[dvor]] na Prespi.
▲==Falisifikati i tumačenja==
▲[[Pavao Ritter Vitezović]], [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]] tiskao je [[1705.]] u [[Zagreb]]u knjigu ''Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis'' (''Život i mučeništvo blaženog Vladimira, kralja Hrvatske'') u kojoj žali "što je legenda o Sv. Vladimiru, kralju [[Crvena Hrvatska|Crvene Hrvatske]], ostala [[narod|puku]] [[Bijela Hrvatska|Bijele Hrvatske]] slabo poznata, te ga samo [[pravoslavna crkva|grčka crkva]] slavi"
▲<ref>[http://infoz.ffzg.hr/historiografija/Pregled_Clanka.aspx?ClanakID=6734 Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, ''Pavao Vitezović kao latinist (Osvrt na neka Vitezovićeva latinska djela)'']</ref>
▲[[carigradski patrijarhat|Grčka crkva]] tj. ''Kozma'', [[drač]]ki [[mitropolit]] je [[1690.]] napisao [[životopis]] (''akolutiju'') Sv. Vladimira koji je kasnije tiskan u [[Venecija|Veneciji]], no i on je, poput Vitezovićevih poetskih tumačenja povijesti, pun netočnosti; primjerice, grčki životopis Vladimirov navodi da je on bio sin [[Stefan Nemanja|srpskog župana Nemanje]] koji je rođen [[1116.]] godine - točno stoljeće po Vladimirovoj smrti!
▲Kako primjećuje [[austrija|austrijski]] [[povjesničar]] i [[slavistika|slavist]] S. Hafner, sinovi [[Stefan Nemanja|velikog župana Nemnaje, koga su Srbi kanonizirali kao Sv. Simeona "Mirotočivog"]] a koji je do [[1189.]] '''[[Dukljansko kraljevstvo#Slom|razorio dukljansku državu]]''' - [[Rastko Nemanjić|Rastko Nemanjić]] i [[Stefan Prvovjenačni]], [[SPC|utemljeitelj Srpske crkve]] i prvi srpski kralj , "svim su raspoloživim sredstvima državne i vjerske promidžbe" suprotstavili ukorijenjenoj "[[Dukljansko Kraljevstvo|državnoj, kulturnoj i dinastičkoj misli Zete]], kako bi se za Stefana Nemanju u [[kult]]u i historiografiji stvorilo ono isto što je za Vladimira u Zeti bila već tradicija".<ref>Dr. Stanislav Hafner, ''Studien zur altserbischen dynastischen historiographie'', [[München]], [[1964.]], str. 50-53.</ref>.
▲[[SPC|Srpska pravoslavna crkva]] je tek [[1861.]] u listu ''Srbljak'' (zbornik ''Mesecoslov'') objavila službenu molitvenu pjesmu o Sv. Vladimiru, što bjelodano svjedoči da ga do toga vremena i nije slavila.
▲Prvo u nizu [[srbi|srpskih]] fasificiranja Vladimira životopisa obavio je ''Vikentije Rakić'', [[parohija|paroh]] ''crkve Sv. Spiridona'' u [[Trst]]u. On je prijevod Kozmina predloška sa grčkog na [[staroslavenski]], koji su uradili [[jeromonah]] Luka i [[iguman|proiguman]] [[hilandar]]ski Partenije a naslovili ''Posljedovanije svjatago velikomučenika, '''čudotvorca i mirotvorca''' Jovana Vladimira'' (''nap. - naša podebljanja slova''), [[1802.]] u Trstu krivotvorio na način da ga je tiskao sa preinačenim naslovom ''Posljedovanije svjatago velikomučenika Jovana Vladimira, '''cara srbskago'''''. Tamo gdje je u ionako netočnostima preplavljenom Kozminom originalu pisalo "[[Bugari]]", mijenjao je Rakić u "[[Slaveni|Slavjani]]" ili "[[Srbi]]" (sic!).
▲{{citat|Tu Rakićevu 'redakciju' životopisa uvrstio je [[beograd]]ski mitropolit Mihailo u svoj zbornik 'srpskih' svetaca 'Mesecoslov', 1861. godine.}} <ref name="Radojević"> </ref>
▲Općenito, grčko-srpski [[životopis]]i Vladimira [[titula|tituliraju]] kao "[[car]]a svekolike [[Albanija|Albanije]] i [[Bugarska|Bugarske]]" i-ili "cara srbskoga" ([[grčki|grč.]] "τῶν Σέρβων βασιλεύς") i-ili "srpskog kralja"<ref>[http://www.rastko.rs/istorija/sv_jovan_vladimir_c.html#svkralju ''Velikosrpska literatura o Sv. Vladimiru']'</ref>, no takve proizvoljnosti nemaju konkretnu potporu niti u jednom [[historiografija|historiografskom izvoru]].
==Zanimljivosti==
* Štovanje [[svetac|svetitelja]] Sv.Vladimira, bilo je prisutno i u djelovima [[Hrvatska|suvremene Hrvatske]], u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]]. [[Hrvati|Hrvatski]] [[književnik]] [[Andrija Kačić Miošić]] u svome je poznatom djelu ''Razgovori ugodni naroda slovinskog'' iz [[1756.]] unio ''Pismu od Kralja Vladimira''.
| |||