Sumporov(IV) oksid: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Pseudoznanstvenik je premjestio stranicu Sumporov(iv) oksid na Sumporov(IV) oksid
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Sumporov(IV) oksid''' ('''sumporov dioksid''', SO<sub>2</sub>) pri sobnoj temperaturi je bezbojan, otrovan i nadražujući plin neugodna, oštra i bockava mirisa, koji podražuje na kašalj, a nastaje izgaranjem [[sumpor]]a, [[sumporovodik]]a, te prženjem sulfidnih ruda.
'''Sumporov dioksid''' (Sumporov(IV)oksid) je kemijski spoj jednog atoma [[sumpor]]a i dva atoma [[kisik]]a ili skraćeno SO<sub>2</sub>. Proizvode ga vulkani i neki industrijski procesi. Pošto ugljen i nafta često sadrže spojeve sumpora, njihovo izgaranje stvara sumporov dioksid osim ako nisu uklonjeni prije spaljivanja goriva. Daljnja oksidacija SO<sub>2</sub>, uz prisutnost katalizatora kao što je NO<sub>2</sub> ([[Dušikov dioksid]]) tvori H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>, i kasnije kisele kiše.
To je nadražujući [[plin]] koji nastaje izgaranjem sumpora, a u rekciji s vodom tvori sulfitnu
(sumporastu) kiselinu .
 
==Osobine i rasprostranjenost (nastajanje)==
 
Strukturnu formulu sumporova(IV) oksida prikazujemo rezonancijskim strukturama koje ukazuje na polarnost molekula.
 
U vodi se lako otapa (c(SO<sub>2</sub>) ~2 mol/L pri 150°C), a vodena otopina pokazuje kiselu reakciju; nastaje [[Sumporasta kiselina|sulfitna kiselina]]).
 
Nalazi se u plinovima izgaranja tvari koje sadrže sumpor, pa tako i u ispušnim plinovima. U gradovima i industrijskim područjima sumporov dioksid nastaje izgaranjem fosilnih goriva, ugljena i nafte, koja sadrže sumpor. Uz dim i maglu, SO2 je glavni uzrok nastajanja “smoga”, za bilje i ljude štetne atmosfere koja djeluje i korozivno na konstrukcijske materijale, kamen, beton, željezo i druge, pa se sa starih spomenika kulture najčešće skidaju te crne naslage.
 
Proizvode ga i vulkani. Daljnja oksidacija SO<sub>2</sub>, uz prisutnost katalizatora kao što je NO<sub>2</sub> ([[Dušikov dioksid]]) tvori H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>, i kasnije [[kisele kiše]].
 
Šteti ljudskom organizmu jer oštećuje dišne organe. Posebno je otrovan za niže organizme. S dušikovim oksidima i ozonom stvara [[smog]], a glavni je uzročnik kiselih kiša.
 
==Dobivanje==
 
Industrijski se dobiva izgaranjem [[sumpor]]a ili prženjem sulfidnih ruda, primjerice [[pirit]]a (FeS<sub>2</sub>) u kojem se nalazi disulfidni ion:
 
4 FeS<sub>2</sub>(s) + 11 O<sub>2</sub>(g) --> 2 Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>(s) + 8 SO<sub>2</sub>(g)
 
Sumporov dioksid je oko dva puta teži od zraka pa se može “izliti” iz jedne posude u drugu. Uz slobodan pristup kisika nastaje sumporov trioksid koji s prisutnom vlagom u zraku daje bijelu maglu sumporne kiseline.
 
Pročišćavanje sumporova dioksida i zraka od primjesa npr. prašine, vodene pare i drugih plinova, potrebno je zbog uklanjanja katalitičkih otrova koji umanjuju djelovanje katalizatora u sljedećoj fazi proizvodnje. Najčešće se čisti pomoću elektrofiltera.
 
 
U laboratoriju se sumporov dioksid najčešće dobiva djelovanjem kiseline na sulfite.
 
== Nastajanje ==
 
Nastaje gorenjem sumpora pri čemu se sumpor spaja s kisikom iz zraka tvoreći sumporov dioksid.
 
S (s) + O<sub>2</sub> (g) --> SO<sub>2</sub> (g)
 
==Uporaba==
Sumpor + Kisik → Sumporov dioksid
 
SO2 u plinovitom stanju se koristi kao konzervans u prehrambenoj industriji za konzerviranje suhog voća i voćnih prerađevina. U pivovarama i vinarijama se rabi za regulaciju vrenja.<br />
Rabi se za proizvodnju sumporaste kiseline, koja se također koristi u vinarstvu za dimljenje (sumporenje) bačava (kao vodena rastopina SO2), u proizvodnji sulfitne celuloze, za dezinfekciju, u borbi protiv štetočina, u rashladnim strojevima, itd..
 
Velike količine SO2 koriste se u tekstilnoj industriji za bijeljenje svile, vune, slame i drugih materijala osjetljivih na redukcijsko djelovanje klora.
 
Najveće količine sumporova(IV) oksida koriste se za proizvodnju sumporova(VI) oksida (ujedno je i međuproizvod), odnosno za dobivanje najvažnije mineralne kiseline, sumporne kiseline (H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>).
 
{{Mrva-kem}}
 
==Izvor==
 
* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], Broj 10 (Sl-To), str. 338.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. ISBN 978-953-6036-40-0
 
[[Kategorija:Kemijski spojevi]]