Rimska književnost: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 19:
U ovom razdoblju nalazimo i začetke dramskog prikazivanja. To su uglavnom bile improvizacije izvođene na seoskim svečanostima, pune lakrdija i masnih šala poput t.zv. fesceninskih stihova (''versus Fescennīni''), nazvanih prema etrurskom gradu [[Fescenin]]u, ili atelanska igra (''fabŭla Atellāna''), takođe puna lakrdije i opscenosti, nazvana prema gradu Ateli. Dramske igre ― ''satūrae'' (odakle potiče kasniji naziv satira) ― bile su spoj dijaloga, plesa i pjevanja.
O proznom stvaralaštvu imamo još manje podataka. Ono nema književnih obilježja, osim možda nadgrobnih pohvalnih govora (''laudatiōnes funĕbres''). U prozi su sastavljani razni državni spisi, službene knjige magistrata i senatske odluke. U ljetopisima (annāles) vrhovni svećenik je bilježio razne događaje iz društveno-političke povijesti Rima. Najstariji sačuvani spomenik rimske
Jedina povijesna ličnost koja se u ovom periodu i na književnom planu izdvaja svojom individualnošću bio je državnik [[Apije Klaudije Ceko]] (''Appius Claudius Caecus''), graditelj Apijevog puta. Još u Ciceronovo doba postojao je tekst njegovog govora iz 280. pr.Kr. protiv sklapanja mira s epirskim kraljem [[Pir]]om. Bavio se i pjesništvom i sastavio zbirku izreka (''Sententiae'') u saturnskom stihu.
| |||