Starigrad: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m dodavanje poveznica
Redak 25:
 
== Zemljopisni položaj i vegetacija ==
Starigrad se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Zadarske županije, a zemljopisno pripada sjevernoj Dalmaciji. Naselja općine protežu se duž dvadesetak kilometara obale Jadranskog mora, a nadvisuje ih planina [[Velebit]], na čijim se južnim padinama nalazi [[Nacionalni park Paklenica]]. Ovo područje u cijelosti je u zaštićenom prirodnom okruženju jer Velebit zajedno sa svojom obalom od 1981. godine ima status parka prirode.<ref>Rivijera-Paklenica, posjećeno 16. siječnja 2013.</ref> Zbog karbonatne građe, karakterizira ga iznimno bogatstvo hidroloških i geomorfoloških oblika i pojava. Manita peć i Jama Vodarica najpoznatiji su speleološki objekti. Najviši planinski vrh Velebita je [[Vaganski vrh]] (1757 m), a slijede ga [[Sveto brdo]] (1752 m) i [[Babin vrh]] (1723 m). Prostor je pod utjecajem submediteranske i planinske klime što utječe na raznolikost vegetacije i njezine promjene s nadmorskom visinom. U Paklenici prevladavaju krški predjeli s niskim raslinjem i bukova šuma. Zastupljeni su bijeli i crni grab te crni bor na području nacionalnog parka. Vegetacija obiluje ljekovitim biljem (kadulja, komorač, metvica, vrisak, gospina trava), endemskim i reliktnim vrstama.
 
== Stanovništvo ==
Redak 32:
== Istaknute osobe ==
* Branko Katalinić, sveučilišni profesor, znanstvenik i stručnjak za područje fleksibilne automatizacije, robotike, inteligentnih samoorganizirajućih proizvodnih sustava i mehatronike.
* [[Jure Petričević]], poljodjelski stručnjak i kulturni mecena.
* Zoran Šikić, inženjer šumarstva i doktor biotehničkih znanosti.
 
== Povijest ==
Velebitski prostor naseljen je još od razdoblja paleolitika, o čemu svjedoče keramički fragmenti pronađeni u pećinama. Sondažno iskopavanje Vaganačke pećine pokazuje kontinuitet naseljavanja od mezolitika do željeznog doba.<ref>Dubolnić, Martina, Prapovijesna nalazišta na području Starigrada Paklenice. Zadar: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2006., str. 3-10.</ref> Nakon trećeg vala panonsko-balkanskih seoba, na prijelazu iz 10. u 9. stoljeće prije Krista, na ovim prostorima oblikuje se [[Liburni|liburnska kultura]] i formiraju se gradinska naselja. Dubolnić opisuje sljedeće gradine: Lisarica, Sveta Trojica, Kojići Milovci, Gradina i Gradinica na Malom Rujnu, Gradina na Velikom Rujnu, Starigrad ˗ centar, Gradina Marasovići, Paklarić, Gradina Seline, Gradina Kneževići, Gradina Modrič te nekoliko novootkrivenih lokaliteta.<ref>Usp. Fadić, Ivo. Starigrad u Antici, u: Nikola Tvrtković (ur.), Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica. Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995., str. 230-235.</ref> Dolaskom Rimljana gradine nastavljaju funkcionirati unutar grada Argyruntuma koji je dobio status municipija za vrijeme vladavine cara Tiberija. Argirunt se spominje u 1. stoljeću nakon Krista u djelu Naturalis Historia, autora [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]]. Tijekom sukoba bizantske vlasti s Ostrogotima u 6. stoljeću, bizantski car [[Justinijan I. Veliki|Justinijan I.]] gradi utvrdu na položaju liburnske gradine Sveta Trojica, nedaleko od današnjeg naselja Tribanj-Šibuljina. Mihovil Abramić i Anton Colnago 1908. godine provode prva arheološka istraživanja uzduž glavne antičke ceste kojom se ulazilo u grad, na području gdje su mještani pokapali svoje incinerirane pokojnike. Tako je grad mrtvih razjasnio detalje o životu grada, kulturi, običajima, socijalnoj strukturi i trgovačkoj povezanosti. Unutar 400 grobova pronađeni su raznoliki i rijetki grobni prilozi: nakit od bronce, srebra, stakla i jantara, oruđe, oružje, brončane, keramičke i staklene posude te brojne uljane svjetiljke (lucerne) s reljefnim žigovima čak 25 različitih proizvođača. Argyruntum se održao do 4. stoljeća, nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavka je da se zbog slabljenja ekonomske moći stanovništvo povuklo na neku od predrimskih gradina na kojima su se mogli baviti stočarstvom.<ref>NP Paklenica, posjećeno 31. veljače 2013.</ref> U ranom srednjem vijeku započinje starohrvatsko naseljavanje, o čemu svjedoče sakralni objekti. Ovdje se doseljavaju [[Morlaci]]. Tijekom najvećih osmanskih opasnosti u 16. i prvoj polovici 17. stoljeća područje biva opustošeno, a Mlečani ga nakon [[Kandijski rat|Kandijskog rata]] naseljavaju [[Bunjevci|Bunjevcima]]. Sukobi Mlečana i Habsburgovaca oko podvelebitskih naselja vodili su se sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.
 
== Gospodarstvo ==
Stanovništvo se u prošlosti bavilo nomadskim stočarstvom, o čemu svjedoče ljetni planinski pastirski stanovi, šumarstvom i oskudnom poljoprivredom. Razvojem prometnica te zbog specifičnih ambijentalnih i klimatskih značajki, u gospodarstvu su danas dominantne uslužne djelatnosti i turizam. To je potisnulo tradicionalne gospodarske grane, a posljedično dovelo i do demografskog pustošenja pakleničkih zaselaka. Starigrad ima preduvjete za razvoj posebnih oblika turizma, kao što su seoski i avanturistički odnosno sportski turizam. Čist okoliš pruža mogućnosti za proizvodnju autohtone hrane visoke kvalitete, čime bi se razvile brojne grane gospodarstva: [[maslinarstvo]], [[voćarstvo]], [[povrtlarstvo]], [[stočarstvo]], [[pčelarstvo]], [[ribarstvo]] i [[marikultura]]. Iako ukupne obradive poljoprivredne površine zauzimaju mali postotak područja općine, tradicionalne gospodarske grane se revitaliziraju i nastoje se istaknuti na tržištu zdrave hrane i prehrambenih proizvoda visoke kakvoće i specifičnosti.
 
== Spomenici kulture ==
* '''Večka kula''' srednjovjekovna je utvrda smještena uz samu obalu, između Starigrada i Selina. Kula potječe iz doba obrane od [[Turci|Turaka]], a prema narodnoj legendi o kralju Pasoglavu, bila je kraljevski dvor.
* '''Paklarić''' je srednjovjekovna utvrda koja se nalazi na položaju nekadašnje gradine s istočne strane ulaza u kanjon Velike Paklenice na nadmorskoj visini od 121 metra. Do vidikovca vodi staza koja započinje na starom obnovljenom mlinu. Istraživanje Paklarića provedeno je 2001. godine.<ref>Jurić, Radomir. Crkva sv. Petra u Starigradu Paklenici // Senjski zbornik 30. Zadar: Arheološki muzej, 2003., str. 653.</ref>
* '''Crkva svetog Petra''' je srednjovjekovno zdanje smješteno uz [[Državna cesta D8|Jadransku magistralu]] između Starigrada i Selina, pored potoka Velike Paklenice. Crkva je građena u dvije faze: srednjovjekovnoj i kasnosrednjovjekovnoj, nakon koje su dograđeni zvonik i kontrafori.<ref>Jurić, Radomir. Srednjovjekovni spomenici u velebitskom podgorju, u: Nikola Tvrtković (ur.), Paklenički zbornik/Nacionalni park Paklenica. Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995., str. 246-252.</ref> Oko crkve (i unutar nje) nalazi se groblje koje se koristilo od 14. do 16. stoljeća. Sačuvane su masivne kamene nadgrobne ploče mjestimično ukrašene plitkim reljefnim prikazima.<ref>Jurić, Radomir. Crkva sv. Petra u Starigradu-Paklenici // Senjski zbornik 30. Zadar: Arheološki muzej, 2003., str. 649-658.</ref> U prvoj fazi istraživanja 1999. godine pronađeni su brojni grobni prilozi, naušnice, prstenje i novac.<ref>Paklenica, posjećeno 17. siječnja 2013.</ref>
* [['''Mirila''']] su pogrebni spomenici uz velebitske staze nastali u razdoblju od 17. do 20. stoljeća. Povezani su s pogrebnim običajem stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje pokojnike moralo nositi do groblja. Spomenici se sastoje od uzglavnog i uznožnog kamena s popločenjem između njih. Na putu do groblja, preminuli bi se položio na tlo i izmjerio po dužini tijela, a mjera bi se zabilježila kamenim pločama. Nakon pokopa izrađivalo se mirilo. Ljudi su ih poštovali i posjećivali više od samog groba u kojem je tek »tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu«.<ref>Mirila, preuzeto 16. siječnja 2013.</ref> Na mirilima Kruškovac sačuvana je i jedna od rijetkih uzglavnica s uklesanim antropomorfnim simbolom.<ref>Trošelj, Mirjana. Prilog proučavanju i zaštiti mirila na Velebitu, u: Nikola Tvrtković (ur.), Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica. Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995., str. 262-265.</ref><ref>Fadić, Ivo. Argyruntum u odsjaju antičkog stakla. Zadar: Arheološki muzej: Muzej antičkog stakla, 2006., str. 26.</ref>
* '''Etnokuća Marasovići''' jedan je od primjera obnovljene tradicijske gradnje. Nalazi se pred ulazom u Nacionalni park Paklenica, u starom zaseoku Marasovići.
* Posebnost gradnje su kuće ''cimentare'' s bačvastim betonskim krovovima ''na kubu''.
 
== Antičko staklo ==
Staklo pronađeno na nekropoli uvozilo se iz [[Egipat|Egipta]], [[Sirija|Sirije]], [[Cipar|Cipra]], [[Italija |Italije]], galsko-rajnskih oblasti i dijelom iz [[Panonija|Panonije]], što govori o postojanju brojnih trgovačko-ekonomskih odnosa Argyruntuma i provincije Dalmacije s gotovo svim područjima [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Nekoliko primjeraka pripisuje se domaćoj staklarskoj radionici.<ref>Muzej antičkog stakla, posjećeno 24. siječnja 2013.</ref> Zbirka se sastoji se od 146 većinom cjelovitih primjeraka, među kojima su: boce, bočice, posudice za pomasti, zdjelice, vrčevi, vrčići, čaše, pehari s jednom ručkom (modiolus), amorfisci (amphoriskos), balzmariji (balsamarium), urne (olla cineraria) te po jedan primjerak aribalosa (aryballos), gutusa, ritona i kapalice (infundibulum). Većina ovih predmeta je čuvana u fundusu Arheološkog muzeja u Zadru, a od 2009. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru.<ref>SPFF, posjećeno 16. siječnja 2013.</ref>
 
== Kultura ==