Starigrad: razlika između inačica

Velebitski prostor naseljen je još od razdoblja paleolitika, o čemu svjedoče keramički fragmenti pronađeni u pećinama. Sondažno iskopavanje Vaganačke pećine pokazuje kontinuitet naseljavanja od mezolitika do željeznog doba.<ref>DubolnićForenbaher, MartinaS.; Vranjican, PrapovijesnaP. nalazišta''Vaganačka napećina'' području// Starigrada''Opuscula Archaeologica PakleniceRadovi Arheološkog zavoda 10.'' ZadarZagreb: Zavod za povijesnearheologiju znanostiFilozofskog HAZUfakulteta, 20061985., str. 31-1021.</ref> Nakon trećeg vala panonsko-balkanskih seoba, na prijelazu iz 10. u 9. stoljeće prije Krista, na ovim prostorima oblikuje se [[Liburni|liburnska kultura]] i formiraju se gradinska naselja. Dubolnić opisuje sljedeće gradine: Lisarica, Sveta Trojica, Kojići Milovci, Gradina i Gradinica na Malom Rujnu, Gradina na Velikom Rujnu, Starigrad ˗ centar, Gradina Marasovići, Paklarić, Gradina Seline, Gradina Kneževići, Gradina Modrič te nekoliko novootkrivenih lokaliteta.<ref>Usp.Dubolnić, FadićMartina, Ivo.Prapovijesna Starigradnalazišta una Antici,području u:Starigrada Nikola Tvrtković (urPaklenice.), Paklenički zbornikZadar: NacionalniZavod parkza Paklenica.povijesne Starigrad-Paklenica:znanosti Uprava NP PaklenicaHAZU, 19952006., str. 2303-23510.</ref> Dolaskom Rimljana gradine nastavljaju funkcionirati unutar grada Argyruntuma koji je dobio status municipija za vrijeme vladavine cara Tiberija. Argirunt se spominje u 1. stoljeću nakon Krista u djelu Naturalis Historia, autora [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]]. Tijekom sukoba bizantske vlasti s Ostrogotima u 6. stoljeću, bizantski car [[Justinijan I. Veliki|Justinijan I.]] gradi utvrdu na položaju liburnske gradine Sveta Trojica, nedaleko od današnjeg naselja Tribanj-Šibuljina. Mihovil Abramić i Anton Colnago 1908. godine provode prva arheološka istraživanja uzduž glavne antičke ceste kojom se ulazilo u grad, na području gdje su mještani pokapali svoje incinerirane pokojnike. Tako je grad mrtvih razjasnio detalje o životu grada, kulturi, običajima, socijalnoj strukturi i trgovačkoj povezanosti. Unutar 400 grobova pronađeni su raznoliki i rijetki grobni prilozi: nakit od bronce, srebra, stakla i jantara, oruđe, oružje, brončane, keramičke i staklene posude te brojne uljane svjetiljke (lucerne) s reljefnim žigovima čak 25 različitih proizvođača. Argyruntum se održao do 4. stoljeća, nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavka je da se zbog slabljenja ekonomske moći stanovništvo povuklo na neku od predrimskih gradina na kojima su se mogli baviti stočarstvom.<ref>Usp. Fadić, Ivo. ''Starigrad u Antici'', u: Nikola Tvrtković (ur.), ''Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica.'' Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, posjećeno1995., 31str. veljače 2013230-235. </ref> U ranom srednjem vijeku započinje starohrvatsko naseljavanje, o čemu svjedoče sakralni objekti. Ovdje se doseljavaju [[Morlaci]]. Tijekom najvećih osmanskih opasnosti u 16. i prvoj polovici 17. stoljeća područje biva opustošeno, a Mlečani ga nakon [[Kandijski rat|Kandijskog rata]] naseljavaju [[Bunjevci|Bunjevcima]]. Sukobi Mlečana i Habsburgovaca oko podvelebitskih naselja vodili su se sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.

* '''Paklarić''' je srednjovjekovna utvrda koja se nalazi na položaju nekadašnje gradine s istočne strane ulaza u kanjon Velike Paklenice na nadmorskoj visini od 121 metra. Do vidikovca vodi staza koja započinje na starom obnovljenom mlinu. Istraživanje Paklarića provedeno je 2001. godine.<ref>JurićNP Paklenica, Radomir.posjećeno Crkva sv31. Petra u Starigradu Paklenici // Senjski zbornik 30. Zadar: Arheološki muzej, 2003., str.veljače 6532013.</ref>

* '''Crkva svetog Petra''' je srednjovjekovno zdanje smješteno uz [[Državna cesta D8|Jadransku magistralu]] između Starigrada i Selina, pored potoka Velike Paklenice. Crkva je građena u dvije faze: srednjovjekovnoj i kasnosrednjovjekovnoj, nakon koje su dograđeni zvonik i kontrafori.<ref>Jurić, Radomir. SrednjovjekovniCrkva spomenicisv. u velebitskom podgorju,Petra u: NikolaStarigradu TvrtkovićPaklenici (ur.),// PakleničkiSenjski zbornik/Nacionalni park Paklenica30. Starigrad-PaklenicaZadar: UpravaArheološki NP Paklenicamuzej, 19952003., str. 246-252653.</ref> Oko crkve (i unutar nje) nalazi se groblje koje se koristilo od 14. do 16. stoljeća. Sačuvane su masivne kamene nadgrobne ploče mjestimično ukrašene plitkim reljefnim prikazima.<ref>Jurić, Radomir. CrkvaSrednjovjekovni sv.spomenici Petrau velebitskom podgorju, u: Starigradu-PakleniciNikola //Tvrtković Senjski(ur.), Paklenički zbornik/Nacionalni 30park Paklenica. ZadarStarigrad-Paklenica: ArheološkiUprava muzejNP Paklenica, 20031995., str. 649246-658252.</ref> U prvoj fazi istraživanja 1999. godine pronađeni su brojni grobni prilozi, naušnice, prstenje i novac.<ref>PaklenicaJurić, posjećenoRadomir. 17Crkva sv. siječnjaPetra 2013u Starigradu-Paklenici // Senjski zbornik 30. Zadar: Arheološki muzej, 2003., str. 649-658.</ref>

*'''[[Mirila]]''' su pogrebni spomenici uz velebitske staze nastali u razdoblju od 17. do 20. stoljeća. Povezani su s pogrebnim običajem stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje pokojnike moralo nositi do groblja. Spomenici se sastoje od uzglavnog i uznožnog kamena s popločenjem između njih. Na putu do groblja, preminuli bi se položio na tlo i izmjerio po dužini tijela, a mjera bi se zabilježila kamenim pločama. Nakon pokopa izrađivalo se mirilo. Ljudi su ih poštovali i posjećivali više od samog groba u kojem je tek »tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu«.<ref>MirilaNP Paklenica, preuzetoposjećeno 1617. siječnja 2013.</ref> Na mirilima Kruškovac sačuvana je i jedna od rijetkih uzglavnica s uklesanim antropomorfnim simbolom.<ref>Mirila, preuzeto 16. siječnja 2013.</ref><ref>Trošelj, Mirjana. Prilog proučavanju i zaštiti mirila na Velebitu, u: Nikola Tvrtković (ur.), Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica. Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995., str. 262-265.</ref><ref>Fadić, Ivo. Argyruntum u odsjaju antičkog stakla. Zadar: Arheološki muzej: Muzej antičkog stakla, 2006., str. 26.</ref>

Staklo pronađeno na nekropoli uvozilo se iz [[Egipat|Egipta]], [[Sirija|Sirije]], [[Cipar|Cipra]], [[Italija |Italije]], galsko-rajnskih oblasti i dijelom iz [[Panonija|Panonije]], što govori o postojanju brojnih trgovačko-ekonomskih odnosa Argyruntuma i provincije Dalmacije s gotovo svim područjima [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Nekoliko primjeraka pripisuje se domaćoj staklarskoj radionici.<ref> Fadić, Ivo. ''Argyruntum u odsjaju antičkog stakla.'' Zadar: Arheološki muzej: Muzej antičkog stakla, posjećeno2006., 24str. siječnja 201326.</ref> Zbirka se sastoji se od 146 većinom cjelovitih primjeraka, među kojima su: boce, bočice, posudice za pomasti, zdjelice, vrčevi, vrčići, čaše, pehari s jednom ručkom (modiolus), amorfisci (amphoriskos), balzmariji (balsamarium), urne (olla cineraria) te po jedan primjerak aribalosa (aryballos), gutusa, ritona i kapalice (infundibulum). Većina ovih predmeta je čuvana u fundusu Arheološkog muzeja u Zadru, a od 2009. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru.<ref>SPFFMuzej antičkog stakla, posjećeno 1624. siječnja 2013.</ref>

* U Starigradu-Paklenici se od ljeta 2010.godine, održava Međunarodni festival glazbenog dokumentarnog filma.<ref>Večka kula i zaseok Marasovići u filmu ProtuhaSPFF, posjećeno 1916. siječnja 2013.</ref>

* Paklenica je bila jedna od lokacija snimanja filmova Winnetou (1962. ˗ 1966.) i Scalawag (1973).<ref>Večka kula i zaseok Marasovići u filmu Protuha, posjećeno 13. siječnja 2013.</ref>