Starigrad: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Stanovništvo: dodana poveznica izvora
m →‎Spomenici kulture: dodane su poveznice izvora
Redak 43:
== Spomenici kulture ==
* '''Večka kula''' srednjovjekovna je utvrda smještena uz samu obalu, između Starigrada i Selina. Kula potječe iz doba obrane od [[Turci|Turaka]], a prema narodnoj legendi o kralju Pasoglavu, bila je kraljevski dvor.
* '''Paklarić''' je srednjovjekovna utvrda koja se nalazi na položaju nekadašnje gradine s istočne strane ulaza u kanjon Velike Paklenice na nadmorskoj visini od 121 metra. Do vidikovca vodi staza koja započinje na starom obnovljenom mlinu. Istraživanje Paklarića provedeno je 2001. godine.<ref>[http://www.paklenica.hr/Paklenica_Poucne_i_bickl_staze.htm NP Paklenica], posjećeno 31. veljače 2013.</ref>
* '''Crkva svetog Petra''' je srednjovjekovno zdanje smješteno uz [[Državna cesta D8|Jadransku magistralu]] između Starigrada i Selina, pored potoka Velike Paklenice. Crkva je građena u dvije faze: srednjovjekovnoj i kasnosrednjovjekovnoj, nakon koje su dograđeni zvonik i kontrafori.<ref>Jurić, Radomir. ''Crkva sv. Petra u Starigradu Paklenici'' // ''Senjski zbornik 30.'' Arheološki muzej, Zadar, 2003., str. 653.</ref> Oko crkve (i unutar nje) nalazi se groblje koje se koristilo od 14. do 16. stoljeća. Sačuvane su masivne kamene nadgrobne ploče mjestimično ukrašene plitkim reljefnim prikazima.<ref>Jurić, Radomir. ''Srednjovjekovni spomenici u velebitskom podgorju'', u: Nikola Tvrtković (ur.), ''Paklenički zbornik/Nacionalni park Paklenica.'' Uprava NP Paklenica, Starigrad-Paklenica, 1995., str. 246-252.</ref> U prvoj fazi istraživanja 1999. godine pronađeni su brojni grobni prilozi, naušnice, prstenje i novac.<ref>Jurić, Radomir. ''Crkva sv. Petra u Starigradu-Paklenici'' // ''Senjski zbornik 30.'' Arheološki muzej, Zadar, 2003., str. 649-658.</ref>
*'''[[Mirila]]''' su pogrebni spomenici uz velebitske staze nastali u razdoblju od 17. do 20. stoljeća. Povezani su s pogrebnim običajem stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje pokojnike moralo nositi do groblja. Spomenici se sastoje od uzglavnog i uznožnog kamena s popločenjem između njih. Na putu do groblja, preminuli bi se položio na tlo i izmjerio po dužini tijela, a mjera bi se zabilježila kamenim pločama. Nakon pokopa izrađivalo se mirilo. Ljudi su ih poštovali i posjećivali više od samog groba u kojem je tek »tijelo, bez duše koja je ostala na mirilu«.<ref>NP[http://www.paklenica.hr/Paklenica_Kulturno-povijesna_b.htm Paklenica], posjećeno 17. siječnja 2013.</ref> Na mirilima Kruškovac sačuvana je i jedna od rijetkih uzglavnica s uklesanim antropomorfnim simbolom..<ref>[http://www.rivijera-paklenica.hr/brosure/Mirila_letak2.pdf Mirila], preuzeto 16. siječnja 2013.</ref><ref>Trošelj, Mirjana. ''Prilog proučavanju i zaštiti mirila na Velebitu'', u: Nikola Tvrtković (ur.), ''Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica''. Uprava NP Paklenica, Starigrad-Paklenica, 1995., str. 262-265.</ref>
* '''Etnokuća Marasovići''' jedan je od primjera obnovljene tradicijske gradnje. Nalazi se pred ulazom u Nacionalni park Paklenica, u starom zaseoku Marasovići.
* Posebnost gradnje su kuće ''cimentare'' s bačvastim betonskim krovovima ''na kubu''.