Krimski Tatari: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 46 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q117458 na Wikidati
mNema sažetka uređivanja
Redak 19:
Prvi stanovnici poluotoka [[Krim]]a imali su [[slaveni|slavensko]], [[goti|germansko]] i [[grci|romansko]] porijeklo. Gotovo svi prethodni stanovnici asimilirani su u malobrojnu ali snažnu tatarsku zajednicu, a naposljetku prihvaćaju i [[islam]]sku vjeru čime gube svoj prvotni kršćanski identitet. S tom činjenicom, Krimski Tatari s vremenom postaju specifičan i rasno vrlo raznolik narod, sa mnogo europskog elementa poput Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, a [[Krim]] postaje jedan od centara napredne [[islam]]ske civilizacije gotovo u samom središtu [[Europa|Europe]].
Tijekom postojanja Krimskog kanata i saveza sa [[Turci]]ma, Krimski Tatari poglavito se bave pljačkom susjednih ukrajinskih i ruskih područja koju je sprovodila njihova vješta konjica. Tim su pljačakam donekle već u 16. stoljeću na kraj stali [[Zaporoški kozaci]] koji su počeli predstavljati opasnost iz za njihovo središte na Krimu. U međuvremenu [[Mengli I Geraj]] (Менґлі I Ґерай, ۱مڭلى گراى‎; 1445.—1515.) nadvladao je [[1502]]. ostatak [[VelikaZlatna Horda|VelikeZlatne Horde]], nakon čega ovladaše golemim područjem danas južne i središnje Rusije koji je istodobno držala [[Zlatna Horda]]. Ti kolonizirani prostori posebno se odnose [[Astrahanski kanat|Astrahanskim]] i [[Kazanski kanat|Kazanskim kanatom]], a [[1571]]. Tatari su stigli i do [[Moskva|Moskve]] te je tom prilikom zapalili.
 
Zlatno doba Krimskih Tatara završit će [[rusko-turski rat|rusko-turskim ratom]] (1676.–1681.) odnosno vojnim pohodima na krimsko središte [[1687]]. i [[1689]]. godine. Ujedinjene ruske i ukrajinske snage predvodio je jedan od ruskih generala [[Hristofor Antonovič Minih]], a veći sukobi završavaju [[1783]]. godine kada su Krim okupirali [[Ukrajinski kozaci]], svladavši posljednjeg krimskog kana [[Şahin Giray]]a. Giray bježi na otomansko područje kao i stotine tisuća krimskih Tatara, no veliki broj njih pritom je svejedno stradao. Neki članovi Girayove obitelji preživjeli su do danas.