Inačica od 12. travnja 2013. u 23:29 uredi 78.0.224.52 (razgovor) →‎Životopis ← Starija izmjena		Inačica od 12. travnja 2013. u 23:35 uredi ukloni ovu izmjenu 78.0.224.52 (razgovor) →‎Životopis Novija izmjena →
Redak 15: '''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska\|francuski]] [[slikar]] i [[grafika\|grafičar]], [[realizam (likovna umjetnost)\|realist]] i [[impresionizam\|impresionist]]; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti. čovjek je ugurao pola metra dugačku azijsku močvarnu jegulju u anus nakon što je to vidio u pornografskom filmu ~~==Životopis==~~ Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/iz-kineza-uklonili-jegulju-koja-je-grizla-njegovo-debelo-crijevo/#ixzz2QHKxFvh8==Životopis== [[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg\|mini\|lijevo\|300px\|<center>''[[Doručak na travi]]'', 1863., [[d'Orsay]], [[Pariz]].]] Line 21 ⟶ 23: Rođen je u [[Pariz\|Parizu]], kao sin visokog zvaničnika francuske vlade, u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u [[Louvre]]u, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar [[Frans Hals]] i španjolski [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u [[realizam (likovna umjetnost)\|realizmu]], a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva. Proslavio se slikama ''Olimpija'' i [[Doručak na travi]], koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. ''Doručak na travi'' prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, što je trenutačno privuklo ogromnu pažnju, ali je doslovno bilo diskreditirano od kritike. Manet biva proglašen vođom od strane mladih ~~umetnika~~umjetnika, i postaje središnja figura u sporu između akadememizamakademskog slikarstva s jedne, i buntovničke umjetničke grupe slikara, s druge strane. Manet ipak postaje priznat od strane zvaničnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene zasnovan na [[Tizian]]ovom prikazu [[Venera\|Venere]]. Ova slika ponovo izaziva veliku pozornost, i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“. Francuski pisac [[Emil Zola]] je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom [[Francusko-pruski rat\|francusko-pruskog rata]]. Po povratku pada pod utjecaj [[impresionizam\|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima [[Edgar Degas\|Degasom]], [[Claude Monet\|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir\|Renoirom]], [[Alfred Sisley\|Sisleyem]], [[Paul Cezanne\|Cézanneom]], te [[Camille Pissaro\|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viđen kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.

Édouard Manet: razlika između inačica