Vinska kiselina: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Vinska kiselina''' (HOOCCHOHCHOHCOOH, C<sub>4</sub>H<sub>6</sub>O<sub>6</sub>, E334) je bijela, kristalna organska dihidroksijantarna kiselina i jedna od najrašir...
 
Redak 15:
==Priređivanje==
 
Vinsku kiselinu prvi puta je iz kalijevog tartarata izolirao perzijski alkemičar Jabir Ibn Hayyan koji je također zaslužan i za brojne druge osnovne kemijske procese koji se i danas koriste. ModerniBirsa procesje razviobila poznata u stara vremena, no vinsku kiselinu prvi puta je izolirao modernim procesom 1769. švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele.
 
Neutralizacijom [[Natrijev hidroksid|natrijevim hidroksidom]] nastaje natrij-kalijev tartarat, poznat kao Seignetteova sol (Rochelle-sol, prema mjestu Rochelle u Francuskoj), a upotrebljava se kao purgativ. Birsa je bila poznata u stara vremena, no vinsku kiselinu prvi puta je izolirao Scheele 1769.g..
 
Mezo- ili racemična vinska kiselina može se sintetski prirediti hidroksiliranjem maleinske ili furmarne kiseline s [[vodik]]ovim superoksidom u prisutnosti volframovog oksida. Zagrijavanjem s alkalijama obje se forme mogu prevesti u ravnotežnu smjesu.
Redak 23:
Fehlingova otopina pripravlja se iz bakrenog sulfata, natrijeva hidroksida i natrij-kalijeva tartara. Tartarat-ion stvara helatni kompleks koji smanjuje koncentraciju bakrenog iona ispod one potrebne za taloženje bakrenog hidroksida. Kompleksna sol nastaje nizom reakcija koje su analogne onima prilikom stvaranja bakrenog kompleksa s biuretom.
 
Poznat je i tzv. "vinski kamen" ([[Kalijev tartarat|kalijev kiseli tartarat]] KHC<sub>4</sub>H<sub>4</sub>O<sub>6</sub>) dobiven od vinske kiseline.
 
==Izvor==