Razlika između inačica stranice »Japodi«

Obrisano 119 bajtova ,  prije 7 godina
bez sažetka
m (Bot: brisanje 12 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q1266928 na Wikidati)
[[Datoteka:Celts_in_Illyria_&_Pannonia.png|mini|300px|<center>Karta koja prikazuje približan razmještaj ilirskih plemenanaroda i njihovenjihovih susjedesusjeda.]]
'''Japodi''' (lat. ''Iapodes'', grč. ''Iapydoi'') su sjeverozapadna etnogrupa [[Iliri|ilirskih]] plemenanaroda u Starom vijeku, uglavnom na današnjem ozemlju srednje Hrvatske između rijeka [[Kupa|Kupe]] (antička ''Colapis'') i [[Una|Une]] (''Oeneus'') do [[Velebit]]a (''Mons Baebius'') i [[Vinodol]]a (''Valdevinum''). Južnije od njih, u sjevernoj Dalmaciji, na velebitskoj obali i Kvarnerskim otocima (''Insulae Liburnicae'') bili su im susjedi pomorski [[Liburni]] s kojima su povremeno ratovali zbog obalnih teritorija. Na zapadu su graničili i povremeno se sukobljavali s istarskim [[Histri]]ma, dok su njihovi međuodnosi s plemenima ''Maezaei'' i ''Ditiones'' istočno od Une slabije poznati.
 
Iz arheonalaza je potvrđeno kontinuirano naseljavanje Japoda oko Like barem od 9 stoljeća pr.Kr., a nakon pada pod rimsku vlast su dijelom romanizirani Japodi tu većinom nastavili živjeli bar do propasti Rimskog carstva, tj. ukupno tisućljeće i pol. Iako su Rimljani i još manje Grci, za kontinentalne Japode ostavili znatno oskudnije zapise nego za susjedne primorske Liburne i Dalmate, arheološka ostavština Japoda je vrlo obilna pa je iz toga dosad razrađeno više opsežnih monografija o njihovoj kulturi i povijesti (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007).
Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije (''Caius Cassius'') 171. pr.Kr., pa opet Junije Brut 129 pr.Kr. i napokon Gaj Koskonije (''Caius Cosconius'') 78.- 76. Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir s Rimom i plaćaju danak, ali su se od god. 52.- 47. opet pobunili i prekinuli savezništvo. Zato je 34. pr.Kr. car [[Oktavijan]] August (''Octavianus Augustus'') poveo glasoviti rat protiv Japoda u kojem je konačno zauzeo, razorio i spalio japodsku prijestolnicu ''Metulum'' (danas gradina Viničica kod [[Josipdol]]a), a zbog uporne obrane toga grada je u boju i vatri stradala većina njegovih branitelja, žena i djece.
 
Nakon toga japodsko ozemlje tj. današnji Gorski Kotar, Lika i Kordun ostaju trajno pod rimskom vlašću sve do propasti carstva. Ovo japodsko područje je potom uključeno u rimski Ilirik gdje ima ograničenu autonomiju, pa im je na čelu domaći romanizirani poglavar tzv. ''Praepositus Iapodum''.
 
== Podrijetlo Japoda ==
Kako je japodski zavičaj kao i danas bio bogat prostranim gorskim [[šuma]]ma, njihove su seoske kuće bile uglavnom [[drvo|drvene]] pa je od njih ostalo malo arheonalaza. [[Kamen]]e građevine su podizali samo u gradovima koji su se većinom nalazili na brdskim glavicama i imali su do 3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol|Josipdola]], ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une nađeno osamdesetak njihovih gradina.
 
U njihovu šarolikom društvenom ustroju su bili najvažniji rudari, [[kovač]]i, seljaci, pastiri, ratnici i druga zanimanja. Po [[politika|političkom]] ustroju su Japodi vjerojatno tvorili labavi plemenski savez bez glavnog čelnika. Rimljani navode da su u njihovoj prijestolnici razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerojatno imali organiziranu samoupravu.
 
Japodski seljaci su uzgajali raznoliku [[stoka|stoku]], [[žitarice]] i [[mahunarke]]. Njihova [[umjetnost]] ima razmjerno malo osobitosti i uglavnom je mješavina raznih ilirskih, panonskih, rimskih i grčkih utjecaja. Njihovi su ukrasi iz [[metal]]a i od [[jantar]]a kao ogrlice, te spiralni i trokutasti privjesci. Prije dolaska Rimljana su Japodi uglavnom bili nepismeni i tek nakon rimskih osvajanja se kod njih nalaze vlastiti nadgrobni natpisi na [[latinica|latinici]]. Zato je njihov jezik ostao većinom nepoznat i jedini zapisi o tom su njihova nadgrobna imena (''tafonimi'') i od Rimljana popisan mjestopis japodskih naselja i rijeka (''toponimi''). Iz tih oskudnih pokazatelja se čini, da je izvorni japodski jezik (slično kao i kultura) bio približno na prijelazu između Panonaca i južnijih pravih Ilira.
17

uređivanja