Natko Nodilo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 31:
== Zloporaba u suvremenim srpskim nacionalnim presizanjima ==
Natko je Nodilo bio učenikom starije slavističke škole i njezinih prevladanih postavki o nacionalnim atribucijama južnoslavenskih narječja. Naime, najutjecajniji je slavist sredine 19. st., Slovenac Franc Miklošič, unatoč brojnim suprotnim dokazima{{Citation needed|{{subst:DATE}}}}, pokušao- slijedeći Šafarika i Kopitara- pripisati cijelo [[štokavsko narječje]] srpskomu narodu. Iako je taj ideologem vremenom propao{{Citation needed|{{subst:DATE}}}} i pojavljuje se još jedino u velikosrpskim publikacijama, Nodilo kao povjesničar, a ne filolog ni povjesničar jezika, a kamoli kulture, nije ulazio u jezično-nacionalnu problematiku, čemu je vjerojatno pridonosilo i njegovo "slovinstvo", t.j. ideologija nerazlikovanja Hrvata i Srba, koja je često bila zlorabljena u protuhrvatske svrhe.{{Citation needed|{{subst:DATE}}}} Stoga je sljedeći citat:
{{citat|U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.|Natko Nodilo, "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", JAZU, Zagreb, 1883, sveska 65, str. 92–128.}}
pokazatelj Nodilove uronjenosti u zablude svoga vremena, prevladavajuće u slavističkim krugovima- a koje je počeo razbijati tek [[Vatroslav Jagić]]- a ne pravorijek povjesnika i poznavatelja,{{Citation needed|{{subst:DATE}}}} jer glede citirane teme Nodilo nije bio znalac.{{Citation needed|{{subst:DATE}}}}
Vrijedno je spomena da se taj minorni citat spominje jedino{{Citation needed|{{subst:DATE}}}} kao jedan od manjeg broja iskaza kojima pansrpska ideologija još pokušava
prisvojiti hrvatsku kulturnu, napose književnojezičnu baštinu.
== Djela ==
| |||