Mihail Gorbačov: razlika između inačica

Proljetni izbori iz 1989. godine na kojima su mogli biti izabrane i osobe koje nisu članovi Komunističke Partije obilježavaju crtu koja se nije smjela prijeći ako se htio sačuvati Sovjetski Savez. U [[Kongres Narodnih Zastupnika|Kongresu Narodnih Zastupnika]], koji se prvi put okuplja tijekom svibnja [[1989]]. godine, sjede komunisti i nacionalisti koji se nalaze u žestokim prepirkama što se zbog politike Glasnosti prenose u domove na cijelom državnom teritoriju. Jedna od posljedica tih izbora i Glasnosti tada postaje građanski rat između [[Armenija|Armenije]] i [[Azerbejdžan|Azerbejdžana]], dvije "bratske republike" [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], koji Gorbačov bez obzira na svu državnu vojnu moć neće znati ili htjeti zaustaviti. Bez obzira na činjenicu da su tijekom [[1989]]. godine komunistički funkcioneri bili prisiljeni na izborno natjecanje, veliki demokrat '''Mihail Gorbačov''' takvo nešto odbija za sebe kada na izborima bez konkurenta za [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|predsjednika SSSR-a]] dobiva samo 59 posto!!!

 

[[Datoteka:Reagan Bush Gorbachev in New York 1988.jpg|250px|mini|lijevo|Bivši predsjednici SAD-a [[Ronald Reagan]] i [[George H. W. Bush]] sa Mihailom Gorbačovom u [[New York (grad)|New Yorku]] [[1988]].]]

Početak [[1990]]. godine zatječe ovu državu u totalnom rasulu pod rukovodstvom nesposobnog predsjednika. Tijekom 5 godina njegove vladavine državni budžet je prešao s onog potpuno uravnoteženog na godišnji deficit od 109 milijardi rubalja. Slično tome strani dug je u ovom istom razdoblju prešao s nula dolara na 120 milijardi, a ljudi su kući od posljedica slavljene [[Perestrojka|Perestrojke]] trpjeli nestašice kakve nikada nisu doživjeli! To zajedno s nemirima u republikama [[SSSR]]-a, gdje se poslije izbora na vlasti pojavljuju nacionalisti koji žele punu nezavisnost, dovodi do uništenja zajedničke države. Prvi potez u ovome smjeru postaju doneseni zakoni u Baltičkim republikama gdje lokalni jezici dobivaju prvenstvo nad ruskim. Kako to prolazi bez reakcije Gorbačova, [[Armenija]] donosi svoju ustavnu odluku da njeni zakoni postaju važniji od Sovjetskih na koje će ona moći uložiti veto. Pošto i to prolazi bez reakcije [[Kremlj]]a, [[Litva]] odlučuje u ožujku [[1990]]. godine proglasiti nezavisnost što ponovno prolazi bez spomena vrijednog odgovora u svrhu očuvanja ustavnog poretka. Ta situacija u svemu osim u imenu dovodi do kraja Sovjetskog Saveza pošto sada i ostale republike znaju da mogu proglasiti nezavisnost bez straha od posljedica. U posljednjem pokušaju očuvanja državne zajednice dolazi do raspisivanja referenduma u ožujku [[1991]]. godine s pitanjem treba li Sovjetski Savez nastaviti sa svojim postojanjem. Bez obzira na podršku od referendumskih 76 posto bilo je prekasno za sve. Odluka Gorbačova da se [[20. kolovoza]] [[1991]]. godine u [[Moskva|Moskvi]] izvrši okupljanje državnih čelnika Sovjetskih republika kako bi se službeno ubio [[Sovjetski Savez]] i stvorila nekakve nova unija za tamošnje je rodoljube bila jednostavno previše i oni su odlučili preuzeti sudbinu države u svoje ruke. Na dan [[19. kolovoza]] [[1991]]. godine premijer [[Valentin Pavlov]], potpredsjednik [[Gennadij Janaev]], ministar unutrašnjih poslova [[Boris Pugo]], ministar obrane [[Dmitrij Jazov]] i šef KGB-a [[Vladimir Krjučkov]] preuzeli su vlast i dali proglas kako je Gorbačov smijenjen radi bolesti. Oni su u dokazu svoje aparatičke radne povijesti očekivali da će taj proglas biti dočekan u tišini od naroda koji se neće buniti. Kada je taj "mirni" narod izašao na ulice nisu znali što napraviti i prepuštaju vlast ponovno '''Gorbačovu''' ( jedan od zavjerenika je počinio samoubojstvo). Sada ponovno na vlasti on nastavlja sa svojim projektom stvaranja nove unije koja se i potpisuje s [[Rusija|Rusijom]], [[Armenija|Armenijom]], [[Bjelorusija|Bjelorusijom]] i centralnoazijskim sovjetskim republikama. Taj potpis na kraju ništa ne vrijedi pošto na novom referendumu [[Ukrajina]] [[1. prosinca]] [[1991]]. godine proglašava svoju nezavisnost. [[Beloveški sporazum|Beloveškim sporazumom]] iz [[8. prosinca]] [[1991]] godine predsjednik Rusije [[Boris Jeljcin]], predsjednik Ukrajine [[Leonid Kravčuk]] i onaj od Bjelorusije [[Stanislav Šuškevič]] potpisuju smrt Sovjetskog Saveza i nezavisnost vlastitih država. Ovo stanje na kraju priznaje i Gorbačov na [[Božić]] [[1991]]. godine, kada podnosi ostavku na svoj položaj pošto država više ne postoji. Formalno je [[Sovjetski Savez]] ukinut [[1. siječnja]] [[1992]]. godine.