Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 70:
Do 17. st. su se Hrvati naselili u skoro sve županije Kraljevine Ugarske<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 235</ref>.
==== Uloga hrvatskih redovnika ====
Nakon bitke kod Mohača (1526.) i pada Budima (1541.) središnja je trećina srednjovjekovne Kraljevine Ugarske pala pod osmansku vlast. Velike mase Južnih Slavena naselile su se sjeverno, na područja Ugarske koja su zauzeli Turci. Budući da je katoličke biskupe imenovala osoba koja je bila i svetorimski car i ujedno ugarski kralj, a što je taj car bio najvećim neprijateljem osmansko sultrana, i katolička je Crkva bila neprijateljska i kao takva opasna. Zato ugarski biskupi nisu smjeli na područje pod osmanskom vlašću. Reformacija je bila još jedan udaraca katoličanstvu u turskoj Ugarskoj. Hrvatski svećenici, redovnici franjevačke redodržave Bosne Srebrene uspjeli su uspostaviti znatno prisniji odnos s turskim vlastima. Ponekad je to bilo proturječno, jer ih je povremeno navodio na to da progone svoje suparnike unutar katoličke Crkve služeći se turskom vojnom silom, što je sluđivalo dubrovačke, talijanske i ugarske svećenike, njihove takmace. Tako su franjevci mogli više misionarski djelovati. Ipak, odnos franjevaca i osmanske vlasti nije bio idiličan. Ugarski su krajevi prešli pod franjevačku redodržavu Bosnu Srebrenu, pa su tako diljem Ugarske djelovali hrvatski svećenici i redovnici, što je pridonijelo održavanju i razvijanju živog hrvatskog jezika među tamošnjim Hrvatima. Franjevci upravljaju ugarskim župama od 16. stoljeća nadalje. Padom Bosne pod tursku vlast, franjevci nisu pobjegli nego su ostali djelovati. Zbog prije rečenih razloga osmanska država nije tjerala, nego je tolerirala, gdjekad i pomagala bosanske franjevce. Bili su im potrebni iz razloga što u krajevima gdje su oni djelovali, stanovništvo nije bilo buntovno, plaćalo je namete i nije iseljavalo. Tako su se hrvatski franjevci koji su došli iz Bosne razmilili diljem krajeva Ugarske koji su pali pod tursku vlast, odnosno djelove današnjih država Hrvatske, BiH, Mađarske, Rumunjske i Srbije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/15065 István György Tóth: Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-1716.)]</ref>
=== 18. stoljeće ===
| |||