Almoš: razlika između inačica

[[Datoteka:Chronicon Pictum P105 Kálmán és Álmos kibékülése Dömösön.JPG|mini|250px|Koloman i Almoš u DömösuDamišu.]]

'''Almoš''' ('''Almo'''<ref name="Horvat">[[:s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Tomislav, prvi kralj hrvatski|[[Rudolf Horvat]], ''Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)'']]</ref><ref>[[Trpimir Macan]], ''Povijest hrvatskoga naroda'', Zagreb, 1992.</ref>), [[Ugarska|ugarski]] kraljević iz dinastije [[Arpadović]]a. Bio je nećak ugarskoga kralja [[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Ladislava I. Svetog]] i brat [[Koloman]]a.

Koloman je za nasljednika proglasio svog sina [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepana II.]] i dao ga okruniti. Pred smrt je saznao da Almoš sprema novu pobunu, pa je zabrinut za sudbinu svog sina i nasljednika, koji je tada imao tek 14 godina dao zarobiti Almoša i njegova sina [[Bela II. Slijepi|Belu]], te ih je oslijepio. Potom ih je obojicu zatočio u samostanu Dömös[[Damiš]]u blizu Vaca[[Vacija|Vacije]].<ref>Šišić, F., str. 174.</ref>

Godine [[1112]]. zahladili su odnosi između Bizanta i Kolomana. To je pokušao iskoristiti mletački [[dužd]], zatraživši bizantsku pomoć kako bi vratio dalmatinske gradove, no car je to, zauzet drugim poslovima, odbio. Nakon Almoševa osljepljenja, ugarska princeza Piroška, supruga [[Ivan II. Dobri Komnen|Ivana Komnena]], na čijem su se dvoru okupljali Almoševi pristaše isposlovala je carev pristanak, našto je Dužddužd [[Ordelaf Faliero]] je [[1115]]. godine krenuo u rat. Zauzeo je [[Zadar]], osim kule u kojoj se nalazila kraljevska vojska, te [[Biograd]]. Kralj Koloman, shrvan bolešću i zabrinut zbog pitanja nasljedstva krune nije se mogao posvetiti obrani dalmatinskih gradova. Umro je [[1116]]. godine, a nasljedio ga je sin Stjepan II.