Filozofija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 172 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q5891 (translate me) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 74:
Hrvatski oblik '''filozofija''' dolazi od grčkog "filosofia". Riječ je skovana od od "filia" (prijateljstvo, [[ljubav]]) , "filos" (prijatelj, [[ljubitelj]]), "sofia" ([[mudrost]]) i "sofos" (mudrac). Filozofija je dakle, u svojem osnovnom značenju, "ljubav prema mudrosti", predstavlja racionalni odnos prema sophia, mudrosti... '''Filozof''' je onaj koji iskazuje osobitu žudnju za mudrošću; on, po [[Platon]]u, njeguje najviši oblik [[eros]]a: [[ljubav]] prema [[istina|istini]].
Hrvatska kovanica '''mudroslovlje''' danas se rijetko koristi. Ona mijenja smisao riječi u smjeru "znanost o mudrosti", zbog nastavka "-slovlje" (dolazi od "-logija", tj. od [[logos]], kao u "jezikoslovlje", "prirodoslovlje", "bogoslovlje").
"Onaj koji ljubi [[mudrost]]" shvaća se kao netko različit od tradicionalnog pojma "mudrac": mudrac naprosto '''jest''' mudar, on "zna", ne mora tragati.
Redak 123:
To pouzdanje u moć jezika, uvjerenje da je svijet u svojem temelju "logičan", da bitak ima strukturu govora ([[diskurs|diskurzivnu]] strukturu), pa se ljudskim govorom ([[dijalektika|dijalektikom]] i [[logika|logikom]]) može doći do uvida u ono po čemu jest sve što jest ([[bitak]]), temeljna je pretenzija koja utemeljuje filozofiju kao "racionalnu" djelatnost. To uvjerenje, na svoj način, preuzima i kršćanska [[teologija]].
:Tome nasuprot, [[mistika]] tvrdi da se jezikom i logikom može spoznati, u najboljem slučaju, samo svijet, a ne i ono, po čemu on jest. [[Lao Ce]] uspoređuje svijet s tapiserijom: pažljivim proučavanjem možemo spoznavati tkanje, ali ne i iglu, koja ga je isplela. [[Monoteizam|monoteistički]] mističari (židovski, kršćanski i islamski) tvrde da se u [[ekstaza|ekstazi]] može stupiti u dodir sa Bogom, izvorom svega što jest i sve mudrosti, ali se ta spoznaja ne može riječima
:Mnogi su se filozofi, vrhunski majstori logike i jezika uopće, suočili s nedovoljnošću tog alata. U 20. st. [[Martin Heidegger]] ostaje vjeran uvjerenju da riječi mogu voditi ka bitku, ali ne u okviru logike, nego pjesništva. [[Ludwig Wittgenstein]] zaključuje: ne samo da ne možemo izreći odgovore na naše životne probleme; ne možemo izreći ni pitanje. ''(Tractatus, stavak 6.5.)''
| |||