Tokijski proces: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 8:
Kasnije je Japan platio ratne odštete nekim zemljama koje je okupirao i iskorištavao. No, nekim državama nije plaćena nikakva odšteta. [[Kina|Kini]] nije plaćena odšteta jer su u međuvremenu tamo vlast preuzeli komunisti pa Amerikanci nisu željeli dopustiti da Japan plaćanjem odštete jača njihove protivnike. Nitko od optuženih nije okrivljavao cara [[Hirohito|Hirohita]]. Optuženi japanski generali i politički dužnosnici time su željeli zaštititi cara, a Amerikanci su se s time složili jer bi im procesuiranje cara moglo uzrokovati probleme pri okupaciji Japana. Dandanas, japanski car [[Akihito]] odbija otići u [[šintoizam|šintoistički]] hram posvećem dušama vojnika poginulih za cara.
Prvih dana svibnja [[1946.]] u [[tokio|Tokiju]] je počeo zasjedati '''Međunarodni vojni sud za Daleki istok''' koji je trebao utvrditi krivnju japanskih ratnih zločinaca. Pripreme za pokretanje takve rasprave bile su duge i naporne, ali ih je, na osnovi uputa o apsolutnoj moći koje je dobio poslije japanske predaje [[2. rujna]] [[1945.]], general [[Douglas MacArthur]] provodio vrlo energično, što mu je dopustio [[Potsdamska konferencija|Potsdamski memorandum]] od 26. srpnja 1945.
▲* [[Međunarodni vojni sud za Daleki istok]]
Međunarodni vojni sud za Daleki istok uveo je i neke novosti,pojedine zločince upućivao je na suđenje u mjesta gdje su izvršili zločine. Tako je general Jamašita, zapovijednik [[filipini|Filipina]], bio osuđen i obješen u [[manila|Manili]], a neki visoki dužnosnici odgovorni za zločine u [[mandžurija|Mandžuriji]] bili su predani [[Sovjeti]]ma.
Ukupno je 1.288 osoba odgovaralo pred raznim savezničkim vojnim sudovima, od kojih su 174 bile osuđene na smrt. Na [[tokijski proces|procesu u Tokiju]] našlo se 28 okrivljenih. Bili su to najviši državni dužnosnici: [[premijer]]i, ministri, [[ambasador]]i i [[general]]i. Neki od odgovornih za rat i zločine sami su izabrali [[smrt]]. Ministar rata Anami, na primjer, izvršio je [[harakiri]]. To su dani individualnog delirija. Život si, metkom u glavu, oduzimaju generali Sugijama, Tanaka i Honjo te niz mlađih časnika. Optuženi na [[tokijski proces|tokijskom procesu]], u kojem je glavna osoba bio general Tojo, morali su odgovarati zbog zavjere protiv mira, zločina protiv čovječanstva, ratnih zločina i zbog agresije na saveznike. Drugim riječima, to je značilo da su optuženi i zbog invazije na Mandžuriju 1931. i njezinog zauzimanja, zbog invazije na Kinu 1932., okupacije pokrajina Jehol i Cijahar 1935. te [[Napad na Pearl Harbor|napada na Perl Harbur]] bez prethodne objave rata.
S posebnom pozornošću razmatrani su zločini koje su [[Japanci]] učinili protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva, jer Japan, premda je 1929. potpisao [[ženevska konvencija|Ženevsku konvenciju]] o ratnim zarobljenicima, nije poštivao temeljne propise Međunarodnog ratnog prava. Treba spomenuti 78 tisuća zarobljenih Amerikanaca na [[Filipini]]ma, marš smrti, strašne uvjete života u japanskim logorima, masakriranja u Kini svih onih koji nisu htjeli surađivati s Japancima, a da se ne govori o [[Nanking]]u 1938. kada je ubijeno više od 100 tisuća ljudi . Pokušaji obrane tih nedjela nisu privukli gotovo nikakvu pozornost pa je 12. studenog [[1948.]] Međunarodni vojni sud za Daleki istok donio presude: sedam na smrt vješanjem, šesnaest na doživotnu robiju, a ostalima je izrekao vremenske kazne.
== Izvori ==
| |||