Austrougarska ratna mornarica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
{{Infookvir vojna postrojba
|naziv = Austro-ugarska ratna mornarica<br><small>kaiserliche und königliche Kriegsmarine<small/>
|slika = [[Datoteka:Coat_of_arms_of_the_Austro-Hungarian_Navy.png|border|200px]]
|opis slike = grb Austro-Ugarske ratne mornarice
|osnovana datum = [[1786.]]
|ukinuta datum = [[1918.]]
|period =
|država = {{ZD+X/A|A-U}}
|odanost = [[File:Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg|23px|link=]] [[Habsburg|Habsburška kuća]]
|grana = [[oružane snage Austro-Ugarske]]
|vrsta = [[ratna mornarica]]
|uloga = obrana [[Jadransko more|Jadranskoga mora]]
|specijalizacija =
|veličina = 4 [[dreadnought]]a<br>9 [[pre-dreadnought]]a<br>4 [[obalni obrambeni brod|obalna obrambena broda]]<br>3 [[oklopljeni krstaš|oklopljena krstaša]]<br>6 [[laki krstaš|lakih krstaša]]<br>30 [[razarač]]a<br>36 [[torpiljarka]]<br>6 [[podmornica]]
|zapovjedna struktura =
|vojarna oznaka =
|sjedište = Beč
|nadimak =
|zaštitnik =
|geslo =
|boje =
|marš =
|maskota =
|obljetnica =
|oprema =
|oprema oznaka =
|bitke = [[Bokserski ustanak]]<br>[[Prvi svjetski rat]]
|bitke oznaka =
|odlikovanja =
|raspuštena =
|zapovjednik1 =
|zapovjednik oznaka =
|trenutačni zapovjednik =
|trenutačni zapovjednik oznaka =
|zapovjednik2 =
|zapovjednik2 oznaka =
|ceremonijalni zapovjednik =
|ceremonijalni zapovjednik oznaka =
|istaknuti zapovjednici = [[Wilhelm von Tegetthoff]]<br>[[Anton Haus]]<br>[[Miklós Horthy]]
|simbol raspoznavanja = [[File:War flag of Austria-Hungary (1918).svg|border|120px]]
|simbol raspoznavanja oznaka = vojnopomorska zastava (1915.-1918.)
|simbol raspoznavanja 2 = [[File:Austria-Hungary-flag-1869-1914-naval-1786-1869-merchant.svg|120px]]
|simbol raspoznavanja 2 oznaka = vojnopomorska zastava (1786.-1915.)
|simbol raspoznavanja 3 =
|simbol raspoznavanja 3 oznaka =
|simbol raspoznavanja 4 =
|simbol raspoznavanja 4 oznaka =
}}
'''Austro-ugarska ratna mornarica''' bila je pomorski dio [[Oružane snage Austro-Ugarske|oružanih snaga Austro-ugarske Monarhije]]. Službeno ime na njemačkom glasilo je ''kaiserliche und königliche Kriegsmarine'' (Carska i kraljevska ratna mornarica), poznatija pod kraticom ''[[K.u.K.]] Kriegsmarine''. Mornarica Habsburške Monarhije je postojala prije uspostave Austro-Ugarske 1867. te je nastavila služiti sve do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Godine 1915. u ''K.u.K Kriegsmarine'' djelovalo je ukupno 33.735 mornaričkog osoblja.
==Povijest==
[[Datoteka:Adriatic Sea map hr.svg|desno|mini|240px|Područje na kojem je
[[Datoteka:Pula_naval_yard.jpg|desno|mini|240px|Carska i kraljevska ratna luka Pula 1890.]]
=== Baze ===
Glavna austrijska baza bio je ''seearsenal'' ([[Arsenal u Puli|pomorski arsenal]]) u Puli, koji je posjedovao jedne od najvećih plutajućih [[suhi dok|suhih dokova]] na [[Mediteran]]u. U dodatne baze ubrajali su se luka Kotor, najjužnija točka Austro-Ugarskog Carstva, te [[Trst]] koji je dobrovoljno prihvatio habsburški suverenitet još 1382. godine. Trst i Pula bili su glavna sjedišta brodogradnje.<ref name="Hubmann">Hubmann, Franz, & Wheatcroft, Andrew (urednik), ''The Habsburg Empire, 1840-1916'', London, 1972, ISBN 0-7100-7230-9</ref> Trst je također bio sjedište trgovačke linije [[Austrijski Lloyd|Austrijskog Lloyda]] (osnovanog 1836. i kasnije nazvanog Lloyd Triestino), čije se sjedište nalazilo na uglu Piazze Grande i Sanite. Godine 1913. Austrijski Lloyd posjedovao je flotu od 62 broda koji su brojali 236.000 tona.<ref name="Hubmann" />
Dok je Habsburška Monarhija u svom sastavu imala i dijelove sjverne Italije, [[Venecija]] je također imala austrijsko ratno brodogradilište, u kojem je 1860. porinuta topovnjača na brodski vijak ''Kerka'' (100 članova posade). Mletačka 'lagunska flotila' austrijskih brodova bila je 1864. usidrena ispred crkve [[San Giorgio]], a u njoj su bili topovnjača na brodski vijak ''Ausluger'', parobrod na vijak ''Alnoch'', i pet topovnjača na vijak tipa 1 do tipa 4.<ref name="Hubmann" />
=== 19. stoljeće ===
Austrijski ratni bodovi svoje prvo vojno djelovanje obavili su 1840. kada su kao dio britanske ratne mornarice protjerali egipatskog potkralja Muhameda Alija iz otomanske Sirije. Godine 1863. bojni brod [[Royal Navy|kraljevske ratne mornarice]] [[HMS Marlborough|HMS ''Marlborough'']], zastavni brod admirala Fremantlea, učinili su prijateljski posjet Puli.<ref name="Hubmann" />
Tijekom pruskog i austrijskog napada na [[Schleswig-Holstein]], tada [[vojvodstvo|vojvodstvima]] u [[Danska|Danskoj]], [[kontraadmiral]] [[Wilhelm von Tegetthoff]] zapovijedao je austrijskom flotilom sa svojeg zastavnog broda na vijak [[SMS Schwarzenberg|SMS ''Schwarzenberg'']] u pomorskoj akciji blizu [[Heligoland]]a [[9. svibnja]] [[1864]]. godine.<ref name="Hubmann" /> Austrijska mornarica istakla se preventivnim [[udar na Rimini|udarom]] na ratnu luku [[Rimini]] tijekom [[Austrijsko-pruski rat|austrijsko-pruskog rata.]]
Austrijska mornarica u istom ratu se proslavila u [[Viška bitka|bitki kod Visa]] [[20. srpnja]] [[1866]]. To je bila odlučna pobjeda za nadbrojniju austrijsku pomorsku silu pod zapovjedništvom [[kontraadmiral]]a von Tegetthoffa nad nadmoćnijom talijanskom silom i prva velika europska pomorska bitka u kojoj su sudjelovali brodovi koji su koristili željezo i paru, te jedna od posljednjih koja je uključivala promišljeno probijanje brodskog trupa.
Godine 1873. nova parna fregata [[SMS Laudon|SMS ''Laudon'']] (480 članova posade) pridodana je floti koja je nastupila na Međunarodnoj izložbi ratnih mornarica blizu Gravose 1880. godine.<ref name="Hubmann" />
Line 65 ⟶ 69:
===Mirnodopsko vrijeme===
Tijekom mirnodopskog razdoblja austrijski su brodovi posjetili Aziju, Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku i [[Tihi ocean]]. Kada je brat [[Franjo Josip I.|Franje Josipa]] prihvatio kobno [[Meksiko|meksičko]] prijestolje u travnju 1864. od [[Napoleon III.|Louisa Napoleona]], postavši time [[Nadvojvoda Maksimilijan|Maksimilijan I. od Meksika]], austrijski bojni brod [[SMS Novara|SMS ''Novara'']] prevezao ga je iz Jadrana do [[Vera Cruz]]a uz pratnju [[fregata]] [[SMS Bellona|SMS ''Bellona'']] (austrijska) i ''Themis'' (francuska). Maksimilijan je služio u austrijskoj mornarici kao [[admiral flote]], a carska jahta ''Phantasie'' predvodila je povorku ratnih brodova iz njegova [[Miramare|Schloß Miramar]] na otvoreno more.<ref> Haslip, Joan, ''Imperial Adventurer - Emperor Maximilian of Mexico'', London, 1971, ISBN 0-297-00363-1</ref> Godine 1869. car Franjo Josip putovao je na korveti [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] na otvaranje [[Sueski kanal|Sueskog kanala]]. Brod je nazvan prema njegovom osobnom geslu.<ref name="Wagner">Wagner, Walter, & Gabriel, Erich, ''Die 'Tegetthoff' Klasse'', Beč, siječanj 1979.</ref>
Austro-ugarski brodovi su također bili uključeni u istraživanje [[Arktik]]a pri čemu su otkrili [[Zemlja Franje Josipa|Zemlju Franje Josipa]]. Pomorska [[škuna]] ''Tegetthoff'' napustila je [[Tromsø]] u srpnju 1872. godine. Na kraju kolovoza ostala je zarobljena u ledu sjeverno od [[Novaja Zemlja|Novaje Zemlje]] te je nošena do dotad nepoznatih polarnih predjela. Prilikom tog nošenja istraživači su otkrili otočje koje su nazvali po [[car]]u [[Franjo Josip I.|Franji Josipu I.]] U svibnju 1874. kapetan Payer odlučio je napustiti ledom okovani brod te se pokušao vratiti saonicama i brodicama. [[14. kolovoza]] [[1874]]. ekspedicija je stigla na otvoreno more, a [[3. rujna]] je napokon stupila na [[Rusija|rusko]] kopno.
===Ustanak na Kreti===
Pri kraju 1876. izbio je ustanak na [[Kreta|Kreti]], a [[21. siječnja]] [[1897]]. [[grčka]] se vojska iskrcala na Kretu kako bi oslobodila otok od [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] i ujedinila ga s [[Grčka|Grčkom]]. Europske su sile, uključujući [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]], intervenirale i proglasile Kretu međunarodnim [[protektorat]]om. Ratni brodovi K.u.K patrolirali su kretskim pomorjem tijekom blokade turskih pomorskih snaga. Kreta je ostala u neprirodnom položaju sve dok nije prepuštena Grčkoj 1913. godine.
===Bokserski ustanak===
[[Datoteka:Austro-Hungarian troops in China circa 1903-04.jpg|200px|minijatura|desno|Austro-ugarski mornari u Kini]]
[[Austro-Ugarska]] je bila dio [[Savez osam država|Saveza osam država]] tijekom [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka]] u [[Kina|Kini]] (1899. - 1901.). Austrija je kao član savezničkih država poslala dva uvježbana broda i krstarice [[SMS Kaiserin und Koenigen Maria Theresa|SMS ''Kaiserin und Koenigen Maria Theresa'']], [[SMS Kaiserin Elisabeth|SMS ''Kaiserin Elisabeth'']], [[SMS Aspern|SMS ''Aspern'']], i [[SMS Zenta|SMS ''Zenta'']] sa skupniom mornara na sjevernokinesku obalu u travnju 1900. prilikom ustupanja Rusiji luke [[Lüshunkou|Port Arthur]].
Oni su u lipnju pomogli zadržati [[tianjin]]sku željeznicu protiv [[Pravedno skladno društvo|bokserskih]] snaga, te su također pucali na nekoliko naoružanih [[džunka|džunki]] na [[rijeka Hai|rijeci Hai]] blizu [[Tong-Tcheou]]a. Također su odigrali ulogu u zauzimanju [[utvrde u Takuu|utvrda u Taku]]u zapovjedavši prilasku [[Tianjin]]u, a [[Roger Keyes, 1st Baron Keyes|kapetan Roger Keyes]] s broda [[HMS Fame (1896.)|HMS ''Fame'' (1896)]] osvojio je četiri kineska [[razarač]]a. Tijekom čitavog ustanka K.u.K. snage pretrpjele su samo neznatnu štetu. Nakon ustanka jedna je krstarica trajno zadržana u kineskoj postaji, a odred mornara je postavljen u veleposlanstvu u [[Peking]]u. Poručnik [[Georg Ritter von Trapp]], koji se proslavio mjuziklom ''[[Moje pjesme, moji snovi (1965.)|Moje pjesme, moje snovi]]'', odlikovan je za hrabrost na palubi [[SMS Kaiserin und Koenigen Maria Theresa|SMS ''Kaiserin und Koenigen Maria Theresa'']] tijekom ustanka.
===Balkanski ratovi===
Tijekom [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] [[Austro-Ugarska]] se pridružila [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] i [[Italija|Italiji]] u blokadi pomorskog lučkog grada [[Bar (grad)|Bar]]a u [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]].
===Prvi svjetski rat===
[[Datoteka:Austro-Hungarian fleet.jpg|desno|mini|200px|Manevri austro-ugarske ratne mornarice u veljači 1913]]
Austro-ugarska ratna mornarica djelovala je u nekoliko akcija tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a prije ulaska Italije u rat većinu je vremena provela u svojoj glavnoj mornaričkoj bazi u [[Pula|Puli]], [[Hrvatska]]. Nakon talijanske objave rata upravo je razlog njenog postojanja privezao [[talijanska ratna mornarica|talijansku]] i [[francuska ratna mornarica|francusku ratnu mornaricu]] na [[Mediteran]]u tijekom trajanja rata.
Line 124 ⟶ 105:
====Bitka u Otrantskim vratima====
<!-- :''Glavni članak: [[Otrantska baraža]]'' -->
[[Datoteka:Novaral.jpg|desno|mini|240px|SMS ''Novara'' nakon bitke u Otrantskim vratima]]
Kroz [[1917]]. Jadransko more ostalo je ključno u podmorničkom ratovanju na brodove na [[Mediteran]]u. [[Kotor]], nekih 140 milja sjeverno od uskog Otrantskog prolaza, bio je glavna podmornička baza iz kojeg je dolazila gotovo čitava prijetnja mediteranskom brodovlju. Otrantska baraža, koju je Antanta načinila sa 120 plovila i koristili kao mreže povlakuše i 30 motornih brodica, sve opremljene dubinskim nabojima, bila je osmišljena radi zaustavljanja prolaska podmornica iz [[Kotor]]a. Njena je namjera ipak bila neuspješna pošto su od njenog postavljanja 1916. godine ulovljene samo dvije podmornice, austrijska [[Unterseeboot VI|U-VI]] i njemačka [[Unterseeboot 44|UB-44]] od stotine mogućih prolaska.
Baraža je ipak bila učinkovita u zadržavanju austro-ugarske površinske flote koja nije mogla napustiti [[Jadransko more]]. Osim toga, kako je rat odmicao opskrba, posebno ugljena, bila je sve teža, a i dodatni strah od mina ograničio je austro-ugarsku ratnu mornaricu na bombardiranje [[Italija|talijanske]] morske i [[Srbija|srpske]] riječne obale.
Line 144 ⟶ 121:
{{Glavni|Pobuna mornara u Boki Kotorskoj}}
U veljači [[1918]]. započela je pobuna u 5. floti stacioniranoj u mornaričkoj bazi u [[Boka Kotorska|Kotorskom zaljevu]]. Mornari na, kako se govori, gotovo 40 brodova pridružili su se pobuni tražeći bolje uvjete i završetak rata. Pobuna se nije uspjela proširiti izvan Kotora te je za tri dana stigao odani mornarički odred. Zajedno s obalnim bitnicama odred je ispalio nekoliko granata na pobunjeničke brodove, nakon čega su ih zauzeli [[Kraljevski austrijski marinci]] u kratkoj i uspješnoj borbi. Oko 800 mornara je zatvoreno, oko 100 ih je izvedeno pred vojni sud, a vođe pobune Čeh [[František Raš]] i Hrvati [[Antun Grabar]], [[Jerko Šižgorić]] i [[Mate Brničević]] su strijeljani.
====Završnica Prvog svjetskog rata====
[[Datoteka:Viribus unitis sunk.jpg|200px|desno|mini|SMS Viribus Unitis, prvi bojni brod koji je nosio hrvatsku zastavu, 1. studenog 1918. u pulskoj luci potopljen od strane talijanskih diverzanata]]
[[Datoteka:A Szent István csatahajó pusztulása.ogv|left|mini|thumb|Potonuće SMS Szent Iszvana]]
Drugi pokušaj slamanja otrantske blokade zbio se u lipnju 1918. pod zapovjedništvom kontraadmirala Horthyja. Iznenadni napad bio je isplaniran ali je talijanski torpedni čamac uočio flotilu i ispalio dva torpeda pogodivši jednog od četiriju austrijskih [[dreadnought]]a [[SMS Szent István|SMS ''Szent István'']]. Izgubljeni element iznenađenja naveo je Horthyja da prekine svoj napad. Posada je učinila ogromne napore kako bi sačuvali ''Szent Istvana'' koji je pogođen ispod crte vode, pa ga je ''Tegetthoff'' uzeo u tegljenje. Odmah nakon 6 sati ujutro, pošto crpke nisu bile dovoljne za zadatak, brod je bio u takvom stanju da je napušten nakon čega je ubrzo potonuo.<ref name="Wagner" />
Početkom studenog 1918., u namjeri izbjegavanja pada flote u ruke pobjednicima, austro-ugarki je car i kralj Karlo I. dao čitavu austro-ugarsku ratnu mornaricu i trgovačku flotu sa svim lukama, arsenalima i obalnim utvrdama [[Narodno vijeće SHS|Narodnom vijeću]] nove [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]]. Oni su zauzvrat poslali diplomatske note vladama [[Francuska|Francuske]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Italija|Italije]], [[SAD|SAD-a]] i [[Rusija|Rusije]] kako bi ih obavijestili da Država SHS nije bila u ratu s bilo kojom od njih i da je Vijeće preuzelo čitavu austro-ugarsku flotu. Mornaricu su ipak na njenim sidrištima napale talijanska [[Regia Marina]] i francuska ratna mornarica. Nakon rata brodovi su podijeljeni između zemalja Antante, dok je nova Mornarica Kraljevine SHS dobila samo manji dio, uglavnom drugorazrednih i zastarjelih brodova. Neki brodovi koje su preuzele mornarice Antante, poput novog dreadnoughta ''Prinz Eugen'', korišteni su u vježbama ciljanja na Atlantiku.<ref name="Wagner" />
====Izgubljeni brodovi====
Line 177 ⟶ 150:
! colspan="6" | <small>Izvor:<ref>Dario Petković: Ratna mornarica austro-ugarske monarhije, Pula 2004, Page 86, ISBN 953-6250-80-2</ref>
|}
==Pomorski problemi==
Osim razdoblja prije [[bitka kod Visa|bitke kod Visa]]
[[20. listopada]] [[1897.]] bečka je vlada odlučila u ratnu mornaricu uvesti [[hrvatski jezik]] kao [[službeni jezik]] umjesto talijanskog (sama se odluka nije u potpunosti ostvarila).<ref name="gimnazija VN, Zd">[http://web.archive.org/web/20090222022731/http://gimnazija.hr/?200_godina_gimnazije:OD_1897._DO_1921. Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar] Gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom 1897. – 1921</ref> Ta odluka kojom se hrvatski jezik izdigao na višu razinu, koja je pravedno odražavala važnost hrvatskog jezika, nije bilo radi austrijske brige za hrvatski jezik, nego zato što im je to bilo sredstvo kojim bi u Dalmaciju uvele njemački kao službeni jezik<ref name="gimnazija VN, Zd"/> a suzbilo utjecaj talijanskog, jezika susjedne države, nove supersile koja je imala otvorene teritorijalne pretenzije na Austro-Ugarsku.
==Europska pomorska utrka u naoružanju==
Među mnogim čimbenicima koji su pokrenuli [[Prvi svjetski rat]] bila je [[pomorska utrka u naoružanju]] između [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Njemačko Carstvo|Carske Njemačke]]. Ipak, to nije bila jedina europska pomorska utrka u naoružanju. [[Austro-Ugarsko Carstvo|Austro-Ugarsko Carstvo]] i [[Kraljevina Italija]] utrkivale su se međusobno za vladavinu nad [[Jadransko more|Jadranskim morem]]. Velika Britanija već je preuzela vodstvo u europskoj utrci: bojni brod ''[[HMS Dreadnought]]'' dovršen je 1906. te je bio toliko napredan, da su neki smatrali da sve prethodne bojne brodove treba označiti zastarjelima, iako su Britanija i ostale zemlje ipak istodobno zadržale pre-[[dreadnought]]e u službi.
Austro-ugarski mornarički konstruktori, svjesni neizbježne premoći svih vrsti dizajna velikotopnih dreadnoughta, predstavili su svoj slučaj Mornaričkom odsjeku Carskog ministarstva rata (''Marinesektion des Reichskriegsministeriums'') u [[Beč]]u koje je [[5. listopada]] [[1908]]. donijelo odluku o gradnji vlastitih dreadnoughta. Prvi ugovor sklopljen je s 'Werft das Stabilimento Tecnico Triestino (STT)', a mornaričko naoružanje osigurala je [[Škoda]] iz [[Plzeň]]a. Mornarički proračun za 1910 bio je sadržajno proširen kako bi omogućio glavne prepravke postojeće flote i više dreadnoughta. Bojne brodove [[SMS Tegetthoff|SMS ''Tegetthoff'']] i [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] porinuo je [[Franjo Ferdinand|nadvojvoda Franjo Ferdinand]] u [[Trst]]u uz veliko veselje [[24. lipnja]] [[1911]]. i [[21. ožujka]] [[1912]]. Nakon njih uslijedili su [[SMS Prinz Eugen|SMS ''Prinz Eugen'']] i [[SMS Szent Istvan|SMS ''Szent Istvan'']]. Ovi bojni brodovi, konstruirani kasnije od mnogih ranijih britanskih i njemačkih dreadnoughta, bili su značajno ispred u nekim aspektima dizajna, posebice u odnosu na francuske i talijanske mornarice, te su imali [[Guglielmo Marconi|Marconi]]jeve bežične sobe kao i protuzračno naoružanje. Govori se da su to bili prvi bojni brodovi na svijetu opremeljeni torpednim lanserima ugrađenim na njihove pramce.<ref name="Wagner" /> Između 22. i 28. svibnja 1914. ''Tegetthoff'', praćen ''Viribus Unitisom'', načinio je ljubazni posjet britanskoj mediteranskoj floti na [[Malta|Malti]].<ref name="Wagner" />
Među europskim državama Carska Njemačka je usavršavala svoju ratnu mornaričku infrastrukturu, gradila je nove [[suhi dok|suhe dokove]], te je proširila [[Kielski kanal]] kako bi omogućila prolaz većim brodovima. Carska Rusija je također započela gradnju nove moderne ratne mornarice<ref>Greger, René, ''The Russian Fleet, 1914-1917'', London, 1972, ISBN 7-110-0255-X</ref> nakon svog poraza u [[Rusko-japanski rat|Rusko-japanskom ratu]]. Britanska [[kraljevska mornarica]], sa svojom velikom političkom
==Austrijske mornaričke zračne snage==
Line 279 ⟶ 246:
==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Austro-Hungarian Navy|Austro-Ugarska mornarica}}
*[http://www.ahoy.tk-jk.net/macslog/TheGenesisoftheAustrianNa.html Postanak austro-ugarske ratne mornarice] - Kronologija
*[http://www.kuk-kriegsmarine.at/dienstrang.htm K.u.K. Kriegsmarine] - oznake časničkih činova u austro-ugarskoj ratnoj mornarici
Line 287 ⟶ 255:
*[http://www.gwpda.org/naval/ahsubs.htm Austrougarska podmornička sila]
*[http://www.viribusunitis.ca/ Viribus Unitis]
[[Kategorija:Austro-ugarska ratna mornarica| ]]
| |||