Operacija Bljesak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m od |
||
Redak 17:
}}
'''Operacija Bljesak''' - vojno-redarstvena akcija [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]] i specijalne policije [[RH]]. Započela je [[1. svibnja]] [[1995.]], kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne [[Slavonija|Slavonije]]. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom [[Zagreb]]-[[Lipovac]]. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije [[Otkos 10]] iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu [[1991]]. spriječilo je potpisivanje [[Sarajevski sporazum|Sarajevskog sporazuma]] i dolazak mirovnih snaga [[UN]]-a.
U skladu sa [[Strategija odmazde|strategijom odmazde]] osmišljenom u [[Beograd]]u, kao odgovor na operaciju Bljesak [[RSK]] i [[SVK]] izveli su terorističke napade na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima. [[Raketiranje Zagreba 1995.|Građani Zagreba napadnuti su raketama]] s [[Kazetne bombe|kazetnim punjenjem]], a građani [[Karlovac|Karlovca]] i [[Sisak|Siska]] topničkim granatama.
==Povod==
Line 88 ⟶ 90:
==Srpska odmazda==
Nemoćno suočena s porazom, vodstva [[RSK]] i [[SVK]] odlučuju se za terorističku odmazdu te 2. i 3. svibnja naređuju [[Raketiranje Zagreba 1995.|raketne napade na
Ova zločinački čin bio je unaprijed smišljen. Naime, suočeni s rastućom prijetnjom [[HV]]-a, srpski su časnici usvojili [[Strategija realne prijetnje|doktrinu realne prijetnje]] - znajući da je Hrvatska posebno osjetljiva na ljudske žrtve,
Krajiški predsjednik, [[Milan Martić]] se na radiju i televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje. [[Milan Martić]] je došao u Bosansku Gradišku i pred okupljenim vojnicima i civilima izjavio je da mu je žao, i da je zbog napada HV na njih osobno naredio raketiranje Zagreba. Upravo je to Martićevo javno hvaljenje postalo temelj Haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja ratnim zločinom.
|