Privatni smještaj: razlika između inačica

Privatni smještaj (en: private accommodation, en: private lodgings) je termin koji u biti označava smještajne kapacitete u vlasništvu fizičkih osoba. U Hrvatskoj privatni smještaj podrazumijeva sljedeće smještajne jedinice: apartmane, sobe, kuće za odmor i kampove. Država svojim zakonima i pravilnicima određuje koliki je minimalnimaksimalni broj kapaciteta da bi netko mogao kao fizička osoba registrirati neki od spomenutih smještajnih jedinica. Jer za sve iznad toga potrebno je imati tvrtku ili obrt.

Osoba koja je vlasnik neke smještajne jedince ili smještajnog objekta zovemo iznajmljivač. Dok zakonodavac pravne osobe koje iznajmljuju apartmane i sobe zovuzove ugostiteljem.

Privatni smještaj kao funkciju ima iznajmljivanje privatnih postelja u domaćinstvu turistima. Da bi neka fizička osoba mogla legalno iznajmljivati turistima svoje kapacitete mora za to dobiti odobrenje (Rješenje) od nadležnog Ministarstva, a ujedno zadovoljavanjem takozvanih MTU (Minimalno tehničkih uvjeta) iznajmljivač dobiva i kategoriju smještaja pod kojom smije poslovati, a one su izražene u zvjezdicama. Privatni smještaj u Hrvatskoj može imati do najviše četiri zvjezdice.