Zlato: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 164 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q897 (translate me)
Nema sažetka uređivanja
Redak 23:
}}
[[file:Or Venezuela.jpg|thumb|right| Zlato]]
==Osobine==
Zlato je [[prijelazni metali|prijelazni metal]], zastupljen u zemljinoj kori u količini od 1,1×10-3 ppm (en. ''parts per million'', dijelova na milijun). Često je u čistom elementarnom stanju u obliku zrnaca ili listića unutar [[kvarc]]nih [[stijena]] ili kvarcnog pijeska koji nastaje trošenjem stijena. Grumen čistog samorodnog zlata mase 120 kg je pronađen u [[Australija|Australiji]] [[1869.]] godine.
 
Zlato (simbol Au, od latinskog naziva aurum) je kemijski element iz skupine plemenitih metala.
[[Temperatura]] taljenja i vrenja zlata je prilično visoka, velika mu je [[relativna gustoća]], a razmjerno mala [[tvrdoća]]. [[Pruživost]] i [[kovkost]] zlata su najveće među svim metalima – jedan gram zlata može se ispružiti na 3 km, a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti listići ("zlatne folije") debljine do 0,0001 mm. Takvi listići su 500 puta tanji od ljudske vlasi. Pored [[srebro|srebra]] i [[Bakar (element)|bakra]], spada u najbolje [[električni vodič|vodiče]] [[električna struja|električne struje]] i [[toplina|topline]]. Lako tvori [[slitina|slitine]] i [[amalgam]] sa [[Živa|živom]]. Zlato je slabo reaktivan metal koji se na zraku ne mijenja ni pri jakom zagrijavanju. Ne otapa ga nijedna kiselina, tek mješavina kiselina [[zlatotopka]] (budući da sadrži Cl - ion koji stabilizira Au3+ ion pri stvaranju kompleksnog iona [[kloroaruična kiselina|kloroaurične kiseline]] (tetraklor-auratne (III)-kiseline) - HAuCl4. Ovo je opširnije objašnjeno u članku zlatotopka na koji se upućuje). Sve otopine [[kemijski elementi|kemijske tvari]] zlata su otrovne.
 
Elementarno zlato je mekan metal (tvrdoća po Mohsu 2,5 do 3), sa karakterističnom jakom žutom sjajnom „zlatnom“ bojom, i ima plošno centriranu kubičnu strukturu. Samorodno zlato rijetko može biti do žutonarančaste sjajne boje.<br />
Od pretpovijesti do dvadesetog stoljeća, zlato se dobivalo iz zlatonosnog pijeska nastalog raspadanjem zlatonosnih stijena i naknadnim ispiranjem prirodnim [[voda]]ma. Danas se znatan dio zlata dobiva neposredno iz takvih [[stijena]], koje se prethodno podvrgavaju drobljenju i mljevenju. Danas se to izvodi pomoću [[živa|žive]] ili [[cijan]]idnim postupkom.
Zlato je jedan od samo tri obojena metala; uz [[bakar]] i [[cezij]].
 
U prirodi se javlja samo jedan stabilni izotop <sup>197</sup>Au, a postoji i šesnaest prirodnih radio aktivnih izotopa (najpoznatiji radioaktivni izotop je <sup>198</sup>Au).
Prvi od njih zasniva se na stvaranju amalgama zlata pri miješanju žive i u vodi otopljene rude. Dobiveni amalgam se zatim podvrgava destilaciji, pri čemu živa predestilira, a zlato ostane u uređaju za destilaciju. Osim izrazite otrovnosti, najveći nedostatak rada sa živom jest nepotpuno izdvajanja zlata, jer se njegovi najsitniji djelići slabo otapaju u živi, te ne dolazi do potpunog iskorištenja rude.
 
[[Temperatura]] taljenja i vrenja zlata je prilično visoka, velika mu je [[relativna gustoća]], a razmjerno mala [[tvrdoća]].
Suprotno živinom postupku, cijanidni postupak omogućava izdvajanje zlata gotovo u potpunosti, čak i iz najsiromašnijih stijena. Kada se na samljevenu zlatnu stijenu u prisustvu zraka djeluje vrlo razblaženom (0,03-0,2%) otopinom [[natrij]]-[[cijan]]ida zlato prelazi u otopinu po reakciji 4Au + 8NaCN + 2H2O + O2 = 4Na[Au(CN)2]+4NaOH iz koje se može izdvojiti dodavanjem [[metal]]nog [[cink]]a: 2Na[Au(CN)2] + Zn = Na2[Zn(CN)4] + 2Au. Rafinacija zlata dobivenog na jedan od ovih načina najčešće se vrši vrelom i koncentriranom [[sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]] ili elektrolizom.
 
Čisto zlato je na zraku apsolutno stabilno i općenito otporno na utjecaje iz zraka (ponajviše sumpor i [[sumporovodik]]), te se s [[kisik]]om se ne spaja ni na kojoj temperaturi.<br />
Zlato se obično koristi za izradu luksuznih predmeta i [[nakit]]a, a u medicini za
Izvanredno je otporno na utjecaje vode, rastaljenih alkalija, lužina, pojedinih kiselina (osim "[[Zlatotopka|aqua regia]]" – mješavina dvaju kiselina HNO<sub>3</sub>/HCl ga otapa) i većini solnih otopina.
*koloidnu otopinu zlata
*podloga za nacionalne valute
Kod primjene zlata u luksuznim predmetima, uglavnom se legira s drugim metalima, najčešće [[srebro]]m, [[Bakar (element)|bakrom]], ili s nekim iz grupe [[Platinski metali|platinskih metala]]. Nekada se količina zlata u predmetima izražavala u karatima, koji predstavljaju maseni udio zlata u leguri prema 24-stupanjskoj skali. To znači da 14-karatno zlato sadrži 14 dijelova zlata na ukupna 24 dijela slitine, što ju ih je sa zlatom činio neki od metala navedenih u drugoj rečenici ovog odlomka.
Danas se u većini zemalja čistoća zlata izražava u tisućinkama, a najčešće su slitine zlata finoće 585 (identično 14 karata), 750 (identično 18 karata) i 986, dok se u Indiji koristi i zlato finoće 913 (identično 22 karata). Zlato čistoće 24 karata (999/1000) ili više, smatra se investicijskim i lijeva se u prigodne poluge i kovanice.
Canadian Gold Maple Leaf bullion coin mase 100 kilograma, nominalne vrijednosti od milijun dolara, najčišća je ´´kovanica´´ ikad proizvedena (999,99/1000).
Najteža zlatna poluga na Zemlji ima masu od 250 kg.
 
Otapa se u klornoj vodi i u smjesama solne kiseline s jakim oksidacijskim sredstvima /oksidansima/ ([[Dušična kiselina|dušičnom kiselinom]]/dajući „zlatotopku“/, natrijevim peroksidom, kromatnom/kromnom kiselinom, [[Kalijev permanganat|kalijevim permanganatom]]), dajući [[zlato(II) klorid]]; te u tvarima koje daju komplekse, kao npr. otopina kalijevog ili natrijevog cijanida ga otapaju dajući kompleksne soli.
Spojevi zlata:
*[[Zlato(III)-klorid]]
*[[Zlato(V)-fluorid]]<br />
 
Zlato je poprilično stabilno kao elementarna tvar i nije ga lako dobiti u spojevima, ali se može zaobići njegova inertnost prevođenje u neki stabilan kompleks. Među najstabilnijim kompleksnim spojevima zlata su cijanoaurati, ali u kiselim otopinama prolaze i kloroaurati.
 
Ne otapa ga nijedna kiselina, tek mješavina kiselina tzv. „zlatotopka“ (budući da sadrži Cl - ion koji stabilizira Au3+ ion pri stvaranju kompleksnog iona kloroaurične kiseline (tetraklorauratne(III) kiseline) - HAuCl<sub>4</sub>.<br />
== Zlatna groznica ==
Sama klorovodična kiselina ne može otopiti zlato, jer protoni ne mogu oksidirati zlato (redukcijski potencijal mu je pozitivan). Zato se, uz klorovodičnu kiselinu kao izvor kloridnih aniona, za otapanje zlata koristi još i dušična kiselina koja tada može oksidirati zlato do tetraklorozlatove(III) kiseline (osim te kiseline, otapanjem zlata u zlatotopci nastaju i dušikov(II) i dušikov(IV) oksid).<br />
Sama dušična kiselina također ne može otopiti zlato, jer nedostaje ionâ kojima bi se zlato kompleksiralo. Inače, postoje i druge metode prevođenja zlata u njegove spojeve, poput danas najraširenijeg cijanidnog postupka, kod kojeg se zlato kompleksira cijanidnim anionima, a kao oksidans služi kisik iz zraka.
 
[[Živa]] otapa zlato u ograničenoj mjeri, te lako tvori slitine i amalgam /sa živom/.
Pokazalo se da mnogi ne mogu odoljeti potrazi za zlatom, a otkako su ga, prije nekoliko tisućljeća, počeli vaditi, ta je kovina mijenjala ljudske živote i smijer povijesti. Tijekom 19. stoljeća zlatne su groznice uslijedile nakon pronalaska golema grumenja, kao što je '''"Dobrodošli stranac"''' težak 70,7 kilograma, pronađen u '''Moliagulu''', u [[australija|Australiji]], 1869. godine. Tisuće je ljudi, napustivši posao i obitelji, otputovalo na zlatna polja u Australiji, [[južnaafrika(regija)|Južnoj Africi]], [[kalifornija|Kaliforniji]], Britanskoj Kolumbiji, Yukonu, [[aljaska|Aljasci]] i [[sjevernaamerika|Sjevernoj Americi]]. Samo ih se malen broj uspio obogatiti, kopajući ili ispirući zlato.
 
Legure zlata s bakrom i srebrom dušična kiselina ne nagriza ako sadržavaju više od 25% zlata.
{{wječnik}}
 
==Svojstva==
 
Pored [[Srebro|srebra]] i bakra, ima najveću vodljivost topline i električne struje od svih elemenata.<br />
Toplinska provodnost zlata iznosi 75% toplinske provodnosti srebra, a električna provodnost 70% električne provodnosti srebra.
 
Vrlo je rastezljivo, gustoće 19,30g/cm<sup>3</sup>, a pruživost i kovkost zlata su najveće među svim metalima – jedan gram zlata može se ispružiti na 3 m, a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti listići ("zlatne folije") debljine do 0,00001 mm (10 μm). Takvi listići su 500 puta tanji od ljudske vlasi.
 
Biološka ulogu nema, ali stimulira metabolizam.<br />
Zlato se slabo apsorbira u tijelu i trovanje zlatom i njegovim spojevima je jako rijetko i nema smrtonosnu dozu.<br />
Lijekovi protiv artritisa na bazi zlata mogu uzrokovati oštećenje jetre i bubrega.<br />
Zlato i njegove topljive soli imaju nisku toksičnost.
 
==Nalazišta i rasprostranjenost==
 
Zlato je [[Prijelazni metali|prijelazni metal]], i jedan od najrjeđih elemenata zastupljenih u Zemljinoj kori u količini od 1,1 x 10<sup>-3</sup> ppm (en. ''parts per million'', dijelova na milijun), tj. računa se da ga ima nekoliko miligrama po toni.<br />
Često se nalazi na sekundarnim ležištima, aluvionima, naplavinama ili pijescima, koji potječu od trošenja zlatonosnih stijena i nakupljanja zlatnih zrnaca taloženjem iz vode u rijekama i na obalama mora.<br />
 
Pojavljuje se u prirodi redovito samorodno, ponekad kao kristal, ali više kao zrnje i listići i u komadićima u drugim stijenama, pa je bilo poznato već u prethistorijsko doba. Zlato samorodno ima kubičnu strukturu.
 
Na primarnom ležištu nalazi se često u čistom elementarnom stanju redovito u obliku zrnaca, ljuskica i ljuštura, listića i pločica ili razgrananih žica u kiselom i neutralnom eruptivnom kamenju, uprskano obično u kremenim žilama/kvarcnim stijenama (gorsko zlato) ili sastojak kvarcnog pijeska koji nastaje trošenjem stijena.<br />
Gotovo uvijek ga prati srebro, ponekad i pirit, arsenopirit i bakar.
 
U prirodi se pojavljuje i kao metal [[silvanit]] (AgAuTe<sub>4</sub>) heksagonske strukture u kvarcnim venama u ekstruzivnim stijenama.
 
Najveće nalazište zlata je na Witwatersrandu u Južnoafričkoj Republici, 1000 do 3000 m ispod površine Zemlje, iz kojega potječe polovica ukupno u svijetu dobivenog zlata.<br />
Druga značajna nalazišta su u [[SAD]]-u ([[Kalifornija]], [[Kolorado]], [[Aljaska]]), [[Kanada]], [[Australija]], [[Rusija]] ([[Ural]]) i [[Peru]].
 
==Dobivanje zlata==
 
Najstariji postupak u staro vrijeme - od pretpovijesti do dvadesetog stoljeća, je bilo dobivanje zlata ispiranjem prirodnim vodama zlatonosno kamenje i pijesak nastalo raspadanjem zlatonosnih stijena, pri čemu se zlatne ljuščice i sitna zlatna zrnca iz riječnoga pijeska, zbog svoje velike specifične težine brže istalože od lakših popratnih tvari.<br />
U najjednostavnijoj izvedbi radi se s drvenim koristima kroz koje materijal prolazi u brzoj vodenoj struji, a zrnca manje gustoće voda lakše odnosi, pa će se većinom preliti preko ruba korita prije nego što padnu na dno, a zrnca zlata, zbog veće gustoće, uglavnom će se taložiti po dnu.
 
Kod suvremenih postupaka danas se znatan dio zlata dobiva iz primarnih i sekundarnih nalazišta, a može se dobiti na stariji industrijski postupak - amalgamizacijom ili kao i srebro, cijanidnim postupkom.
 
===Postupak sa živom (amalgamacija/amalgamiranje)===
 
Stariji industrijski postupak sa živom se zasniva na odvajanju zlata od jalovine s pomoću žive.<br />
Kod ovog postupka prethodno se rude podvrgavaju drobljenju i mljevenju, a zatim smrvljena ruda temeljito se obradi vodom i živom pri čemu se velik dio zlata pri miješanju amalgamira živom uz stvaranje amalgama zlata u vodi otopljene rude, uz istovremeno nastajanje grubozrnatog zlatonosnog mulja.
 
[[Amalgam]] se zatim podvrgava destilaciji, pri čemu iz nastalog zlatnog amalgama se živa oddestilira zagrijavanjem i predestilira (regenerira kondenziranjem u hladioniku), a prestalo sirovo zlato ostane u uređaju za destilaciju, koje se kasnije tali u grafitnim loncima.
 
Osim izrazite otrovnosti, najveći nedostatak rada sa živom jest nepotpuno izdvajanja zlata, jer se njegovi najsitniji djelići slabo otapaju u živi, te ne dolazi do potpunog iskorištenja rude.
 
===Cijanidni postupak===
 
U novo vrijeme, u posljednjih 120 godina, zlato se dobiva cijanizacijom, tj. izluživanjem zlata iz rude otopinama [[cijanid]]a. Taj je postupak omogućio brz porast proizvodnje zlata u posljednjih 50 godina.<br />
Suprotno živinom postupku, cijanidni postupak omogućava izdvajanje zlata gotovo u potpunosti, čak i iz najsiromašnijih stijena.
 
U cijanidnom postupku ruda/stijena se prvo usitni do finoće mulja, a zatim se zgusne u dekantatorima do sadržaja 50-60% vode i obradi vrlo razblaženom 0,03-0,25%-tnom otopinom kalijeva ili natrijeva cijanida uz snažno miješanje i provjetravanje komprimiranim zrakom, a kisik oksidira zlato koje odlazi u otopinu kao kompleksni cijanid.<br />
Zlato prelazi u otopinu po reakciji:
 
4Au + 8NaCN + 2H<sub>2</sub>O + O<sub>2</sub> --> 4Na[Au(CN)<sub>2</sub>] + 4NaOH
 
ili
 
4Au<sub>(s)</sub> + 8CN<sup>-</sup> + O<sub>2(g)</sub> <-> 4Au(CN)<sub>2</sub><sup>-</sup> + 4OH<sup>-</sup>
 
Iz dobivene lužnate otopine zlato se može izdvojiti dodavanjem cinkovog (ili aluminijevog praha), tj. istaloži se redukcijom pomoću [[cink]]a:
 
2Na[Au(CN)<sub>2</sub>] + Zn --> Na<sub>2</sub>[Zn(CN)<sub>4</sub>] + 2Au
 
ili
 
2Au(CN)<sub>2</sub><sup>-</sup> + Zn<sub>(s)</sub> + 3OH<sup>-</sup> <-> 2Au<sub>(s)</sub> + 4CN<sup>-</sup> + Zn(OH)<sub>3</sub><sup>-</sup>
 
Rafinacija zlata najčešće se vrši vrelom i koncentriranom [[Sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]] ili [[Elektroliza|elektrolizom]].
 
===Elektrolitska rafinacija bakra===
 
Znatne količine zlata zaostaju u anodnome mulju pri elektrolitskoj rafinaciji bakra i srebra.<br />
Pri tome se anodni mulj rafinira elektrolitskim postupkom.
 
'''Elektroliza:'''
 
Vrlo čisto zlato (99,99% Au) proizvodi se elektrolizom sirovoga zlata.<br />
Kao elektrolit služi otopina tetrakloroauratne(III) kiseline, za anode se koriste blokovi sirovog zlata, a za katode fini zlatni lim (legura Au - Ag). U tijeku elektrolize na katodi se izlučuje zlato čistoće 99,98 %.
 
===Recikliranjem otpada===
 
Velike količine zlata se dobivaju i oporabom (recikliranjem) rabljenoga i otpadnoga zlata; nakit, zubna protetika, pigmenti, elektronski aparati, galvanizacija, itd..
 
===Ostala dobivanja===
 
Zlato bi se moglo dobiti i iz morske vode, u kojoj je otopljeno u obliku kloridnoga kompleksnoga spoja, a može se sintetizirati i nuklearnom reakcijom, što bi bilo svojevrsno ispunjenje vjekovnoga sna alkemičara, ali su ti postupci, zbog velikih troškova i maloga iskorištenja, ekonomski potpuno neisplativi.
 
==Upotreba==
 
Zlato se obično koristi za izradu luksuznih predmeta - nakita, te je podloga za nacionalne valute.
 
Upotrebljava se za lemljenje legura i pravljenje i pozlaćivanje nakita, za bojanje stakla ([[Cassiusov zlatni purpur]]) i pripravu porculanskih glazura (zlatno rubinsko staklo), u slikarstvu, kao reflektor topline, u zubarstvu i zubarskoj protetici.
 
U medicini se koristi za pripravu koloidne otopine zlata.<br />
Radioaktivni izotop <sup>198</sup>Au, s vremenom poluraspada 2,67 dana, koristi se u medicinskoj radioterapiji za tretiranje kancerogenih tumora.
Zlato se nalazi u sastavu nekih farmaceutskih spojeva koji se koriste u terapiji artritisa.
 
Sve više zlata danas troši u elektronici i galvanotehnici kao sastojak industrijskih lemila u elektronskoj industriji za proizvodnju najkvalitetnijih električne vodova i kontakata električnih instrumenata i specijalnih uređaja, najčešće kao nanos na manje plemenitom metalu ili leguri. Također se u velikim količinama koristi i za programe istraživanja svemira.
 
Tehnička upotreba zlata vrlo je ograničena i ni u kojoj primjeni u tehnici zlato nije nenadoknadivo.<br />
U većini zemalja zlato služi kako monetarni standard i kao pokriće platne moći. Dvije trećine svjetskih zaliha zlata nalazi se u obliku zlatnoga novca i zlatnih poluga u bankovnim trezorima.<br />
Procjenjuje se da je do kraja [[1973.]] u svijetu bilo proizvedeno ukupno oko 80 950 tona zlata. Godišnja svjetska proizvodnja zlata iznosi oko 1000 t. Ukupna vrijednost svjetskih zaliha zlata iznosi danas oko 70 milijardi dolara. Dvije trećine od toga iznosa nalazi se u obliku zlatnog novca ili zlatnih poluga u trezorima emisionih banaka (poglavito u SAD).<br />
 
U prodaju elementarno zlato dolazi najčešće u obliku folije, praha, štapova i žice.
 
==Legure zlata==
 
Za upotrebu čisto zlato je premekano, pa se za praktičnu upotrebu (npr. primjene zlata u luksuznim predmetima) se legira s drugim metalima (najčešće srebrom, bakrom) ili s nekim iz grupe platinskih metala, pa se gotovo isključivo rabi u obliku slitina/legura.
 
Za razliku od čistoga zlata, njegove slitine s drugim metalima su općenito tvrđe i otpornije na habanje, pa se upotrebljavaju se za izradu ukrasa, novca (tzv.“zlatnici“), u elektronskoj industriji (za kontakte), te u optici (zbog dobre refleksije infracrvenoga zračenja).
 
Zlato od kojega se kuju zlatnici može imati 1 do 10% bakra.
 
Zlato za nakit slitina je zlata sa srebrom i bakrom.
 
Tzv.“tvrdo zlato“ je slitina sa samo 1% titanija koja se ističe tvrdoćom, uz boju „žutoga zlata“.
 
Talište slitine s bakrom ili niklom te s 30% srebra ili paladija bitno je niže od tališta ostalih slitina i rabi se kao vezivno sredstvo za lemljenje (tzv.“zlatni lem“).
 
Zlato se vrlo lako legira sa živom u zlatni amalgam.
 
==="Boje zlata"===
 
Osim na tvrdoću i otpornost na habanje, vrsta i udjel legirajućega metala utječu i na boju slitine:
 
* [[Crveno zlato]] sadrži 25% bakra.
 
* [[Zeleno zlato]] nastaje dodatkom kroma.
 
* [[Plavo zlato]] ima aluminija ili željeza.
 
* [[Žuto zlato]] je slitina s 25% srebra, poznata zbog izrazite žute boje.
 
* [[Bijelo zlato]] je najpoznatija slitina zlata, poslije žutoga zlata.
 
==Označavanje zlata – prije i sad==
 
Karati su se prije izražavali prema 24-stupanjskoj skali, što bi značilo da 14-karatno zlato sadrži 14 dijelova zlata na ukupna 24 dijela slitine.
 
Danas se u većini zemalja maseni udjel/sadržaj zlata u predmetima, nakitima, slitinama i dr. se navodi/izražava kao čistoća („finoća“) u tisućinkama (promilima - ‰), a prije se je iskazivalo u karatima, koji predstavlja maseni udio zlata u leguri, pa je npr. 18-karatno zlato slitina koja npr. sadrži 75% zlata i ima finoću 750 (750/1000‰).
 
Po današnjem označavanju čisto zlato ima oznaku 1000 (npr. zlatne poluge), a najčešće su slitine zlata finoće 585 (identično 14 karata), 750 (identično 18 karata) i 986 /dok se u Indiji koristi i zlato finoće 913/ (identično 22 karata).<br />
Oznake zlata koje su danas najčešće u upotrebi su u pravilu izvedenice čistoće zlata, tako na primjer zlato 585 predstavlja zlato čistoće 58,5%.
 
Oznake čistoće zlata u karatima idu do 24 karata (999/1000; tj. 99,9%) pri čemu se takvo zlato smatra investicijskim i lijeva se u prigodne poluge i kovanice.
 
==Spojevi zlata==
 
Oksidacijski broj zlata u spojevima je većinom jednovalentno (I) i trovalentno (III). Termički su relativno nestabilni i zagrijavanjem se lako raspadaju pri čemu zaostaje čisto zlato.<br />
Zlato pravi spojeve i u kojima ima oksidacijski broj +2 (nalazi se samo u kompleksima sa S-ligandima) i +5 (postoji samo u spoju s fluorom (AuFs)).
Spojevi u kojima je zlato jednovalentno (Au+) mogu postojati u vodenim otopinama samo ako su netopljivi ili se nalaze vezani u kompleksnim ionima, kao što su: zlatovi(I) halogenidi (AuBr, AuI i AuCl), zlatov(I) hidroksid (AuOH), zlatov(I) oksid (Au<sub>2</sub>O), halogeno-kompleksi (AuX<sub>2</sub><sup>-</sup>), cijano-kompleksi (KAu(CN)<sub>2</sub>) i drugi.
 
Halogenidi zlata postoje kao (III) halogenidi (AuX<sub>3</sub>, gdje je X = Cl, Br ili I) koji su kemijski vrlo slični (jedino fluorid može postojati kao pentafluorid) ili kao (I) halogenidi (AuX). (III) halogenidi imaju plošnu dimeričku strukturu, a (I) halogenidi obično dolaze kao linearni kompleksi s fosfinima i CO.
 
Važni su i spojevi zlata s alkalijskim cijanidima. To su bezbojni, vrlo postojani natrijev cijanoaurat, koji sadrže anion [Au(CN)<sub>2</sub>]<sup>-</sup> i nastaju pri dobivanju zlata cijanizacijom.
 
* [[Zlatov(III) oksid]] (Au<sub>2</sub>O<sub>3</sub>) jedini je oksid zlata. Nije termički stabilan i već pri 200°C se raspada.
 
* [[Zlatni(III) klorid]] (AuCl<sub>3</sub>) je najvažniji spoj zlata. Kristalizira u crvenim iglicama kada klor pri 200°C djeluje na zlato u finom razdjeljenju (listićima). Otapa se u vodi dajući smeđecrvenu otopinu koja sadržava kompleksnu trikloroksozlatnu kiselinu H<sub>2</sub>[AuCl<sub>3</sub>O].
:S klorovodikom daje tetraklorzlatnu(III) kiselinu, tj. ako se toj otopini doda klorovodična kiselina, nastaje u otopini tetraklorzlatna(III) kiselina.
 
[[Zlatov(III) klorid]] (AuCl<sub>3</sub>) i [[zlatov(III) bromid]] (AuBr<sub>3</sub>) otapanjem u vodi hidroliziraju i daju AuCl<sub>3</sub>OH<sup>-</sup> i AuBr<sub>3</sub>OH<sup>-</sup>, dok AuI<sub>3</sub> nije topljiv.
 
* [[Tetraklorzlatna(III) kiselina]] (H[AuCl<sub>4</sub>], aurokloridna kiselina, kloroaurična kiselina, zlatnoklorovodična kiselina) se dobiva otapanjem zlata u zlatotopki i uparavanjem otopine sa solnom kiselinom.
:Tvori kristalne igle sastava H[AuCl4] x 4 H2O (soli aurati), žute boje poput limuna, koje se na vlažnom zraku raskvasuju, u vodi i alkoholu lako otapaju, a na koži izazivaju plikove; upotrebljava se u medicini, fotografiji i u galvanotehnici (za pozlaćivanje).
:Spada u najvažnije spojeve zlata, a koristi se u fotografskoj tehnici za toniranje slika na emulziji sa srebrovog nitrata.
:Natrijeva sol te kiseline dolazi u trgovinu pod imenom „zlatna sol“, a upotrebljava se u medicini, fotografiji i za pozlaćivanje u galvanotehnici.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 11 (Tr-Ž), str. 743. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7</ref>
 
==Zanimljivosti==
 
* Najteža zlatna poluga na Zemlji ima masu od 250 kg.
 
* Grumen čistog samorodnog zlata mase 120 kg je pronađen u [[Australija|Australiji]] [[1869.]] godine.
 
* ''Canadian Gold Maple Leaf bullion coin'' mase 100 kilograma, nominalne vrijednosti od milijun dolara, najčišća je „kovanica“ ikad proizvedena (999,99/1000).
 
* Cijena zlata ovisna je o standardu države. U usporedbi s Hrvatskom, posljednjih 5 godina najjeftinije je zlato u Turskoj.
 
* Cijena bijelog zlata se ne razlikuje od cijene „žutog“ zlata. Cijena je ista kao i kod klasičnih oznaka zlata, dakle ovisi isključivo o udjelu čistog zlata u leguri; što veći postotak zlata, to je viša cijena bijelog zlata.
 
===Zlatna groznica===
 
Pokazalo se da mnogi ne mogu odoljeti potrazi za zlatom, a otkako su ga, prije nekoliko tisućljeća, počeli vaditi, ta je kovina mijenjala ljudske živote i smijer povijesti. Tijekom 19. stoljeća zlatne su groznice uslijedile nakon pronalaska golema grumenja, kao što je '''"Dobrodošli stranac"''' težak 70,7 kilograma, pronađen u '''Moliagulu''', u [[Australija|Australiji]], 1869. godine. Tisuće je ljudi, napustivši posao i obitelji, otputovalo na zlatna polja u Australiji, [[Južnaafrika (regija)|Južnoj Africi]], [[Kalifornija|Kaliforniji]], Britanskoj Kolumbiji, Yukonu, [[Aljaska|Aljasci]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]]. Samo ih se malen broj uspio obogatiti, kopajući ili ispirući zlato.
 
{{wječnik}}
 
==Izvori==
{{izvori}}
{{reflist}}
 
 
{{Kemijski elementi}}