Mjed: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Brass.jpg|desno|mini|Mjedena kocka uz uzorke cinka i bakra]]
'''Mjed''' (ili '''mesing'''; tombak je stari naziv za mjed, a posljedica je turcizma) je slitina bakra i cinka, mada može sadržavati i manje količine drugih metala (Sn, Fe, Mn, Ni, Al i Si).<br />
Mesinzi su otporni na koroziju, te su tvrđi od bakra i cinka; mekši su od bronce, zbog čega se od nje lakše obrađuju - bolje izvlače, valjaju i savijaju; tj. mogu se dobro tokariti, lijevati i polirati. Ta povoljna svojstva mjedi posljedica su njezine kristalne strukture te fine i kompaktne mikrostrukture. Različite vrste mjedi čine značajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava, lake obradivosti i lijepe boje.
Prije su se masovno proizvodile za potrebe vojne industrije u proizvodnji [[Streljivo|streljiva]] – ponajviše za izradu čahura raznih kalibara; u današnje vrijeme se najviše rabu za izradu; raznih vodovodnih potrepština (npr. slavina), glazbenih instrumenata (žice ponajviše), u građevinarstvu (limovi, cijevi i šipke), u strojogradnji (za izradbu različitih dijelova strojeva - kućišta, poluge, ležišta i sl.), brodskih vijaka i matica, za izradbu armatura (pipci, držači, kvake na prozorima i vratima., zasuni i itd.), u obrtima za izradbu ukrasnih predmeta (bižuterije), itd..
Dobro je znati da na mjedenim kvakama nema bakterija, jer na mjedi ne mogu živjeti patogeni organizmi:).
U Hrvatskoj se male količine mjedi proizvode u nekoliko specijaliziranih ljevaonica u [[Samobor]]u, [[Split]]u i [[Rijeka|Rijeci]].<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 7 (Mal-Nj), str. 370. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.g. ISBN 953-6036-37-1</ref>
==Povijest uporabe==
Iako su neki oblici mjedi u uporabi već od pretpovijesnih vremena,njena je prava priroda shvaćena tek u postsrednjovjekovno doba,jer sve do tada cinkove pare koje su pri proizvodnji reagirale sa bakrom nisu smatrane za metal.Biblija kralja Jamesa▼
▲Iako su neki oblici mjedi u uporabi već od pretpovijesnih vremena,njena je prava priroda shvaćena tek u postsrednjovjekovno doba, jer sve do tada cinkove pare koje su pri proizvodnji reagirale sa bakrom nisu smatrane za metal. Biblija kralja Jamesa višekratno spominje mjed. Može se pretpostavljati da su najranije vrste dobivene metalurškom preradom bakrenih ruda bogatih cinkom.Rimljani su mjed proizvodili procesom cementacije i ovaj je proces svoju važnost zadržao do sredine 19. stoljeća.<br />
Od 16. stoljeća ovaj je proces zamijenjen direktnim stapanjem bakra i cinka.
===Rane slitine bakra i cinka===
U zapadnoj Aziji i istočnom Mediteranu rani su primjeri uporabe slitina bakra i cinka malobrojni,i dokazani su kod razmjerno manjeg broja nalazišta iz trećeg tisučljeća prije Krista u egejskom području,Iraku,na području današnjih Ujedinjenih arapskih emirata,kalmičkom području,Turkmenistanu ,te Gruziji,kao i kod nalazišta iz drugog tisučljeća prije Krista na području zapadne Indije,Uzbekistana,Irana,Sirije,Iraka i Izraela.Izoliranih primjera uporabe ovih slitina u Kini imamo već u petom tisučljeću prije Krista.▼
▲U zapadnoj Aziji i istočnom
==Vrste mjedi==
Najpoznatija je mjed ovoga sastava: [[bakar]] 90%, [[cink]] 9,9%, [[željezo]] 0,05%, [[olovo]] 0,05%; 94% Cu, 5% Zn, maks 0,03% Pb, maks 0,05% Fe.
Najpoznatija obojane mjedi variraju ovim sastavom >65% Cu, <35% Zn, maks 0,15% Pb, te maks 0,05% Fe.<br />
Mjed ako sadrži više od 45% cinka, postaje srebrnobijela, krhka i ne pokazuje više svojstva karakteristična svojstva.
Crvene su, žute ili bijele boje, što ovisi o masenom udjelu (%-tku) cinka.<br />
Legure u bojama se upotrebljavaju za izradu nakita, ukrasa, elastičnih cijevi, košuljica zrna za municiju, itd.
* "Žuta mjed" je legura 65-70% Cu i 35-25% Zn. Najveću otpornost i žilavost ima kada sadrži 30% cinka, te je poput zlata žute boje. Svakako mjed s od 20 do 38% cinka prevladava s žutom bojom.
*„Zlatna mjed“ je najpoznatija zlatnožuta mjed sadržaja od 15% cinka, sastava: 85% Cu, 15% Zn, maks 0,06% Pb, maks 0,05% Fe. Najmekša je vrsta mjedi, a može biti i sastava 95% bakra i 5% cinka, za košuljice bojevih naboja.
*
* „Crvena mjed“ je mjed s 10% cinka i ima crvenozlatnu boju bronce. Sastava je: 90% Cu, 10% Zn, maks 0,05% Pb, maks 0,05% Fe.
*Svijetlocrvena mjed ima ovaj sastav: 80% Cu, 20% Zn, maks 0.05% Pb, maks 0,05% Fe.
*'''Bijela mjed''' sadrži više od 50% cinka i suviše je krta za opću uporabu▼
*
*"(alfa+beta)-mjed" ili tzv. „Muntzov metal“ ili ''duplex mjed'', s udjelom cinka između 35 i 45%, lako se obrađuje u toplom stanju i vrlo je otporna na koroziju, a najbolju kombinaciju svojstava pokazuje kada je udjel cinka 40%. Namijenjena je obradi u vrućem stanju.
*'''Beta mjedi''', sa 45–50% cinka, samo za vruću obradu, tvrda, jaka, za lijev.▼
*Mjedi za kovanje (60% Cu; 39% Zn; 0,30% Pb; 0,07% Fe) koriste se za izradu limova, traka, šipki i sličnih proizvoda.
*Mjedi za zavrtanje (58% Cu; 40% Zn; dodaci do 2%) koriste se za sitne dijelove instrumenata, zupčanike satova, graviranih skala, zakovica i sl.
*Mornarička mjed (Cu 60%; Zn 39%; Sn 1%) jeftina je, a koristi se u pomorskoj strojogradnji (brodogradnji) u obliku ploča, traka i šipki. Otpornost prema korozivnom djelovanju morske vode povećava joj se dodatkom od 1 do 1,5% kositra.
*'''Admiralitetska mjed''' sadrži oko 30 % cinka i 1 % kositra.Otporna na decinkfikaciju.
*'''Aichov metal''' tipično sadrži 60.66% bakra, 36.58% cinka, 1.02% kositra, i 1.74% željeza. Za pomorsku uporabu.Po boji slična zlatu<ref>''A Dictionary of Alloys'' by E.N. Simons.</ref>
▲*'''Alfa mjed''' ,manje od 35% cinka, kovka slitina, za hladnu obradu, koristi se za prešane i kovane dijelove.
*'''Princ metal''' ili '''Princ Rupertov metal''' sadrži 75% bakra i 25% cinka. Zlatne boje.<ref>[http://www.npi.gov.au/database/substance-info/profiles/27.html National Pollutant Inventory – Copper and compounds fact sheet]. Npi.gov.au. Retrieved on 2011-12-09.</ref>
*'''Aluminijska mjed''' sadrži [[aluminij]], stoga je otpornija na koroziju. Za pomorsku uporabu<ref>[http://www.makeitfrom.com/data/?material=Aluminum_Brass Material Properties Data: Aluminum Brass]. Makeitfrom.com. Retrieved on 2011-12-09.</ref>
*'''Arsenova mjed''' sadrži i [[arsen]] te često i aluminij
▲*'''Beta mjedi''', sa 45–50% cinka, samo za vruću obradu, tvrda,jaka,za lijev.
*'''Mjed za naboje''' sadrži 30% cinka,dobro se obrađuje na hladno.Za naboje.
*'''Obična mjed''', ili '''mjed za zakovice''', sadrži 37% cinka
*'''DZR mjed''' je mjed otporna na decinkfikaciju,sadrži malo arsena
*'''Olovna mjed''' je alfa beta mjed,sa dodatkom olova,odlična za strojnu obradu.
*'''Niklova mjed''' sadrži 70% bakra, 24.5% cinka i 5.5% nikla,za kovanice
▲*'''Nordijsko zlato''', koristi se za europske kovanice od 10, 20 i 50 centi, 89% bakra, 5% aluminija, 5% cinka, i 1% kositra.
▲*'''Bijela mjed''' sadrži više od 50% cinka i suviše je krta za opću uporabu
*[http://www.brass.org Brass.org]▼
==Literatura==
*Bayley, J. (1990) "The Production of Brass in Antiquity with Particular Reference to Roman Britain" in Craddock, P.T. (ed.) 2000 Years of Zinc and Brass London: British Museum
*Craddock, P.T. and Eckstein, K (2003) "Production of Brass in Antiquity by Direct Reduction" in Craddock, P.T. and Lang, J. (eds) ''Mining and Metal Production Through the Ages'' London: British Museum
Line 44 ⟶ 71:
*{{cite journal|author=Martinon Torres, M. and Rehren, T. |year=2002 |journal=Historical Metallurgy|volume= 36|issue=2|pages=95–111}}
*Rehren, T. and Martinon Torres, M. (2008) "Naturam ars imitate: European brassmaking between craft and science" in Martinon-Torres, M and Rehren, T. (eds) Archaeology, History and Science Integrating Approaches to Ancient Material: Left Coast Press
▲==Vanjske poveznice==
▲*[http://www.brass.org Brass.org]
▲{{Izvori|2}}
{{Mrva-tehno}}
| |||