Piroliza: razlika između inačica

'''Piroliza''' (piro- + -liza), kemijska razgradnja organskih tvari djelovanjem topline na visokoj temperaturi, bez prisutnosti [[kisik]]a i [[Voda|vode]] i tako se dobivaju čisti elementi. Pritom se velike molekule razgrađuju na manje, npr. [[metan]] se pri 1300 do 1400°C raspada na [[vodik]] i [[ugljik]]; drugi plinoviti ''alkani'' razgrađuju se već pri mnogo nižim temperaturama (400 do 600°C).
Na pirolizi tekućih alkana temelji se krekiranje naftnih frakcija. U kemijskoj industriji primjenjuje se i piroliza aromatskih [[ugljikovodici|ugljikovodika]], [[alkohol]]a, [[eter]]a, [[aldehid]]a, [[keton]]a, karboksilnih kiselina i njihovih soli.

Primjer je industrijske primjene pirolize suha destilacija drva, pri kojoj nastaje drveni ugljen. U mnogim postupcima piroliza se provodi pod povišenim tlakom i temperaturama višima od 430°C.<br />
Piroliza se može primijeniti i za razgradnju otpada spaljivanjem.<br />
Brza ili trenutačna piroliza (tzv. ''flash'') uobičajena je tehnika pri dobivanju tekućine iz čvrste biomase; pritom je vrijeme zadržavanja vrlo kratko (<2 s), uz veliku brzinu zagrijavanja pri 350 do 500°C. Prvo umjetno dobivanje organskog spoja, [[Urea|ureje]] (F. Wohler, 1828.), ostvareno je pirolizom [[Amonijev cijadid|amonijeva cijanida]].<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 8 (O-Pre), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-32-0</ref>

== Izvor Izvori==

[[Kategorija: Kemija]]