|
'''Bijela garda''' ili '''Bijeli pokret''' ([[ruski]]: Белое движение) - vojnopolitička organizacija, koja je osnovana [[1917]]. godine, tijekom [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]]. Bjelogardejci su se borili protiv [[Crvena armija|Crvene armije]], koja je bila vojna formacija osnovana od strane [[Sovjeti|Sovjeta]]. Bili su protivnici [[boljševizam|boljševizma]] i sovjetske vlade.
Koristili su parolu: "[[Rusija]] jedna, velika i nedjeljiva". Pripadnici Bijelog pokreta većinom su bili [[monarhist]]i i [[nacionalist]]i, ali je bilo i ljudi ostalih političkih opredjeljenja ([[demokrat]]i i umjereni [[socijalist]]i), koji su bili protivnici društvenih promjena, koješto su donosiliih nametali [[boljševici]]. Ideologija i svi ciljevi, nisu bili jasno definiranizadani, ali ciljevi koji su prevladavali bili su: obnova [[privatno vlasništvo|privatnog vlasništva]] i demokratskog parlamentarnog[[parlament]]arnog sustava.<ref>http://swolkov.org/doc/kt/index.htm Preuzeto 1. rujna 2012.</ref> Na teritorijima,područjima koje su kontrolirali bjelogardejci, osnovane su privremene [[vojna diktatura|vojne diktature]], u kojima su vrijedili zakoni [[Rusko Carstvo|Ruskoga Carstva]]. Bijeli pokret je smatrao dakako po njihovoj pobjedi i uspostavi [[mir]]a, Rusija treba nastaviti spoštovati poštovanjemsve svihsvoje međunarodnihprethodno sporazuma,sklopljene kojimeđunarodne su donijeti prije, i za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]sporazume. Jedan od vođa Bijelog pokreta, [[Anton Denjikin]], smatrao je, dakako [[vojska]] ne trebabi trebala odlučivati o državnim pitanjima, već danego ruski narod treba sam izabrati [[demokracija|demokratsku]] vladu.
Vođe vojne organizacije Bijelih činili su: časnici [[Ruska carska vojska|vojskeRuske Ruskogacarske Carstvavojske]], od kojih su mnogi bili [[plemić]]kog podrijetla. Međutim, tijekom rata dolazidošlo je do velikogavelikog priljeva novih mladih časnika, uglavnom iz redova seljačkog stanovništva, tako da su vođe Bijelog pokreta bilipostali oni porijeklom sa [[selo|sela]]. Seljaci su također činili i ogromnu većinu među Bijelom armijomvojskom. Jezgru BijeleNjenu armijejezgru činile su: Dobrovoljačka armija, donski [[Kozaci]] i kubanski Kozaci.
== Vojna djelovanja ==
Rat između bjelogardejaca i Crvene armije trajao je od [[1917.]]. do [[1921.]]. godine, dok su borbe na ruskom dalekom istoku trajale sve do [[1923.]]. godine. Na početku rata, sile [[Antanta|Antante]] slale su vojnu pomoć bjelogardejcima, ali su njihove trupepostrojbe poražene od strane Crvene armije. Za vrijeme Ruskog građanskog rata postojalo je nekoliko glavnih bojišta:
===Južni frontJužno bojište ===
JužniJužna frontbojišnica otvorena je nastao [[15. studenogstudenoga]] [[1917.]] godine, od strane generala Mihaila Vasiljeviča Aleksejeva, i biobila je pod zapovjedništvom generala [[Lavr Kornilov|Lavra Kornilova]]. Poslije Kornilove pogibije, frontombojištem upravlja general Anton Denjikin i bijelogardejskim snagama koje su se borile na JužnomJužnoj bojištu,bojišnici daje naziv "Oružane snage Južne Rusije". One su velikom većinom bile sastavljene od Kozaka. JužniJužno frontbojište je predstavljaopredstavljalo najveću opasnost po [[Komunizam|komunističku]] vladu, međutim nakon neuspješnog napada na [[Moskva|Moskvu]] [[1919.]]. godine, Oružane snage Južne Rusije su se povukle. NaredneSljedeće godine preostali bjelogardejci su evakuiraniizvučeni u [[Novorosijsk]] (na [[Krim]]u), gdje su se spojili s vojskom Petra Vrangela.
===Istočni Istočno (SibirskiSibirsko) frontbojište ===
IstočniIstočno frontbojište je nastaonastalo u [[proljeće]] [[1918.]]. godine, odotvorili stranesu ruskihga časnikaruski časnici i nacionalista[[Nacionalizam|nacionalisti]], u suradnji s [[Čehoslovačka legija|Čehoslovačkom legijom]], koja je bila stacioniranasmještena u [[Sibir]]u. Tada su bjelogardejci u Sibiru osnovali privremenu rusku vladu, na čelu s [[admiral]]om [[Aleksandar Kolčak|Aleksandrom Kolčakom]]. Uprkos mnogim uspjesima tijekom [[1919.]] godine, oni su potisnuti na ruski daleki istok, gdje su nastavili boriti se do listopada [[1922.]]. Istodobno je kozački ataman [[Petar Krasnov]], mobilizacijom kubanskih Kozaka, osnivaosnovao vojsku odbrojnosti oko 35 .000 ljudi, mobilizacijom kubanskih Kozaka, i na Sjevernom Kavkazu pokrećepokrenuo kavkasku armijuvojsku dobrovoljaca. Poslije zauzimanja [[Donbas]]a, [[Volgograd]]a i [[Harkov]]a, Dobrovoljačka armija pod zapovjedništvom generala Antona Denjikina opkoljavaopkolila je Moskvu. Plan je bio da se s 40,.000 boraca izvršiizvede zauzimanje grada.
===Sjeverni Sjeverno i sjeverozapadusjeverozapadno bojište front===
Bjelogardejcima na sjevernom i sjeverozapadnom frontubojištu zapovijedali su: general [[Nikolaj Judenič]], knez Antolij Pavlovič Liven i kozak i plemić Pavel Rafalovič Avalov. KarakterističnoZa zaovu ovajbojišnicu frontosobito je to što se pod Livenovom i Avalovom zapovjedništvom borilo i dosta baltičkih [[Nijemac]]a, kao i intervencija Antante u korist bjelogardejaca. Najveća vojna operacija na sjeverozapadu Rusije bila je napad na [[Sankt Peterburg]], gdje su bjelogardejci stigli do predgrađa Sankt Peterburga, ali ih je Crvena armija natjerala na povlačenje.
== Veliki sibirski ledeni pohod ==
Poslije poraza bjelogardejaca od strane Crvene armije u [[zima| zimizimu]] [[1920 .]] . oko 350 tisuća bjelogardejaca zajedno sa svojim obiteljima, povlačipovuklo se preko zaleđenog [[Bajkalsko jezero|Bajkalskog jezera]] u [[Čita|Čitu]]. Međutim tijekomTijekom povlačenja ogroman broj [[ljudi]] je umro od [[glad]]i i smrzavanja, tako da je od 350 tisuća do cilja preživjelo samo 20 ,.000 ljudi. U [[proljeće ]] tijekom otapanja leda na Bajkalskom jezeru, leševi su potonuli u [[jezero]]. ▼
▲Poslije poraza bjelogardejaca od strane Crvene armije u [[zima|zimi]] [[1920]]. oko 350 tisuća bjelogardejaca zajedno sa svojim obiteljima, povlači se preko zaleđenog [[Bajkalsko jezero|Bajkalskog jezera]] u [[Čita|Čitu]]. Međutim tijekom povlačenja ogroman broj [[ljudi]] je umro od [[glad]]i i smrzavanja, tako da je od 350 tisuća do cilja preživjelo samo 20,000 ljudi. U proljeće tijekom otapanja leda na Bajkalskom jezeru, leševi su potonuli u [[jezero]].
== Bijeli teror ==
"Bijeli teror" je izraz koji se često koristio u [[SSSR |Sovjetskom Savezu]] -u. i označavaoOznačavao je [[represija|represivne ]] ili preventivne mjere protiv boljševika , koje su organiziraliprovodili bijelogardejci na [[teritorij]]u, koji je biopodručjima pod njihovomsvojim kontrolomnadzorom. Procjenjuje se da su tijekom Građanskog rata u Rusiji , bijelogardejci osudili na [[smrt]] oko 111 tisuća ljudi, od kojih mnogi nisu imali pravo na pravedno [[suđenje ]]. Međutim akoAko se tom broju dodapridoda i broj onih koji su stradali od strane raznih [[Paravojska|paravojnih ]] ili [[Separatizam|separatističkih ]] formacija, koje nisu bile pod zapovjedništvom bjelogardejaca, procjenjuje se da je u Građanskom ratu stradalo oko 300 tisuća nenaoružanih boljševika i njihovih simpatizera. ▼
▲"Bijeli teror" je izraz koji se često koristio u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] i označavao je represivne ili preventivne mjere protiv boljševika, koje su organizirali bijelogardejci na [[teritorij]]u, koji je bio pod njihovom kontrolom. Procjenjuje se da su tijekom Građanskog rata u Rusiji, bijelogardejci osudili na [[smrt]] oko 111 tisuća ljudi, od kojih mnogi nisu imali pravo na pravedno suđenje. Međutim ako se tom broju doda i broj onih koji su stradali od strane raznih paravojnih ili separatističkih formacija, koje nisu bile pod zapovjedništvom bjelogardejaca, procjenjuje se da je u Građanskom ratu stradalo oko 300 tisuća nenaoružanih boljševika i njihovih simpatizera.
== Izvori ==
| 