Pejo Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklonjen suvišak |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 18:
| suprug =
| djeca =
| djela = '''Zov Hrvata Bosanskog posavlja'''<br />'''Zemljo moja'''<br />'''U vrtlogu sna''', <br />'''Suza na zgarištu''' <br />'''Čežnja''' <br /> '''Dah sudbine''' <br /> '''Vapaji''' <br /> '''Licem u lice''' <br /> '''Između svjetla i tame''' <br /> '''Olujna vremena''' <br /> '''Duša mi gori''' <br />
| nagrade =
| potpis =
Redak 52:
* “IZMEĐU SVJETLA I TAME” (Imotski, 2009.) [Knjiga]
* “OLUJNA VREMENA” (2011.) [Knjiga]
* “DUŠA MI GORI” (2013.) [Knjiga]
== Značajnije uglazbljene pjesme ==
Line 60 ⟶ 61:
== Rekli su o Šimiću ==
U Šimićevoj poeziji zrcali se Kačićeva jednostavnost, Prešernovo ljubovanje, Kranjčevićeva sentimentalnost, te Matošev bunt, prkos i domoljublje. Marija Matošić, prof. Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah">Šimić, Pejo, ''Dah sudbine'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1997., ISBN 953-6383-06-03</ref>
Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost. dr. Vlado
Šimić pjeva glasom naroda. Riječi su mu ljekovite, one su hrana istini za djecu našu koja će im otvarati oči. Šimićeve su pjesme plodonosne poput Posavlja, iz njih mogu niknuti nova nadahnuća, nova snaga, novi zanos i bunt u sinovima koji dolaze. dr. Anto
O Peji Šimiću se mora govoriti. Mora se govoriti o njegovoj poeziji, o posebnosti te poezije, a ponajprije se mora govoriti o podneblju i ljudima koji su temelj i okosnica njegovih pjesama, a to znači govoriti o nama samima, o našoj prošlosti, o našoj budućnosti. Što se tiče njegovih ljubavnih pjesama, svojim sonetima Katarini moglo bi se reći vraća nas u Prešernova vremena. Mr. Ivan
Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna) O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac Iz recenzije zbirci “Čežnja”<ref name="ceznja"/>
Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke. publicist Ilija
Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije. prof. dr. Veronika
Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja. Krunoslav Šarić,
Pejo Šimić je u Hrvata dokazani pjesnik svojim mnogobrojnim objavljenim zbirkama. Već u djetinjstvu opterećen gubitkom rodnoga doma, protjeran, ucviljene duše pati za rodnom Posavinom, ali nosi tvrde gene hercegovačkih korijena pa se ne da slomiti, nego prihvaća cijelu Lijepu Našu kao svoju rodnu grudu, a svoj hrvatski narod i njegov jezik kao svoj u svim dijalektima. Njegova velika pjesnička duša grli sveukupni hrvatski korpus. dr. sc. Vlado Nuić Iz recenzije zbirci “Duša mi gori”<ref>Šimić, Pejo, ''Duša mi gori'', Ogranak matice Hrvatske Split, Split, 2013., ISBN 978-953-7797-29-4, str. 10</ref>
== Izvori ==
|