Ivan Zvonimir Čičak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
 
Ivan Zvonimir Čičak rođen je kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. Međutim zadnjeg dana završne školske godine [[1966]]. isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. Razlog isključenja bila je školska zadaća naslovljena: ''Nad razastrtom kartom moje domovine'', točnije zbog dijela teksta koji glasi:
:''Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada nećune ću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada nećune ću zaboraviti povijest. Možda je autoput od Ljubljane do Gevgelije simbol onog što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva - Berlin - Pariz - Atena biti simbol države koje će se zvati Europa. Ali dovijeka će mi moja domovina biti najdraža.''
 
Srećom po Čička padom [[Aleksandar Ranković|Rankovića]] odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje.
Redak 15:
U cijeloj Hrvatskoj nastaje opredjeljivanje "za" i "protiv" Čička. U [[Split]]u, kao reakcija na negativan stav rukovodstva Saveza studenata o Čičku, priprema se peticija - organiziraju je [[Damir Petrić]], [[Ante Štambuk]] i [[Zvonimir Puljić]] - i već do 30. prosinca raspolaže s 1100 potpisa. Predsjedništvo Saveza studenata od kojega je politika zatražila da povuče saopćenje o Čičku kao nacionalistu - jer je njime, objektivno, čitavo Sveučilište ocijenjeno nacionalističkim - vijeća šest sati da bi na kraju povuklo tek navodnike, tj. tvrdnju da se radi o vlastitoj Čičkovoj izjavi. Nešto kasnije Rektorat izdaje vlastito saopćenje koje uklanja svaku sumnju u to tko je student prorektor, koristeći priliku da povuče za uši i rukovodstvo Saveza studenata tražeći od njega da Skupštini Sveučilišta dostavi na uvid svoj program i statut.
 
Uskoro Čičak biva [[uhićenje|uhićen]] u prosincu [[1971]]. godine i osuđen pomoću [[Montirani politički sudski proces|insceniranog sudskog procesa]] na tri godine strogog zatvora. Nakon izlaska iz zatvora u braku s Marijom Štambuk dobiva petero djece i živi od prodaje knjiga. Kada mu je to onemogućeno prodaje kožne torbe. Godine [[1987]]. ponovno je uhicen zbog utaje poreza, no nakon dva mjeseca zatvora i štrajka glađu oslobođen je uz dokaz da je optužba bila lažna. Nakon izlaska iz zatvora s [[Dobroslav Paraga|Dobroslavom Paragom]] organizira peticije za amnestiju političkih zatvorenika, a vodi i prvi nevladin Odbor za ljudska prava te je potpredsjednik Vijeća Europskog pokreta Jugoslavije i na čelu Verona foruma. Uskoro obnavlja [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatsku seljačku stranku]] (HSS), najprije kao potpredsjednik, a potom kao predsjednik. Na prve izbore izlazi zajedno s [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatskom demokratskom zajednicom]] (HDZ) u [[Hrvatski blok|Hrvatskom bloku]]. NećeNe će proći dugo i Čičak će dati ostavku na mjesto predsjednika HSS-a uz uvjet da u ime budućeg jedinstva odstupe predsjednici svih frakcija. Potom piše u listu ''Danas'' (sve do njegova ukidanja) i [[Slobodna Dalmacija|Slobodnoj Dalmaciji]] (dok je nije preuzeo [[Miroslav Kutle]]). Godine [[1993]]. radi na osnivanju [[Hrvatski helsinški odbor|Hrvatskog helsinškog odbora]] (HHO) i postaje njegov prvi predsjednik. Godine [[1996]]. potiče i vodi prosvjed u korist [[Radio 101|Radija 101]] održan na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]]. Godinu kasnije 22. siječnja [[1997]]. godine, dobio je nagradu [[Bruno Kreisky]]<ref>http://www.kreisky.org/human.rights/englisch/awards9.htm</ref> - uručena svojedobno i [[Nelson Mandela|Nelsonu Mandeli]] (1981.). [[Nagrada Bruno Kreisky]] uručuje se najzaslužnijim borcima za ljudska prava.
 
== Izvori ==