Povijest Dubrovnika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
glavni izvor naveden, točnost nije sporna (razgovor s Kuburom) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 41:
[[Datoteka:Zastava dbk-rep sv-vlaho.jpg|thumb|mini|250px|Zastava Dubrovačke Republike]]
[[Datoteka:Dubrovnik grb grada.svg|thumb|mini|250px|Grb Grada Dubrovnika]]
U školi je glavni jezik latinski, donekle se koristio [[talijanski]]. Do kraja srednjeg vijeka 1 000 knjiga pohranjeno je u dominikanskoj knjižnici. Samostan Male braće središte je bogoslovnih i filozofskih studija. Franjevačka zbirka (7 500 knjiga) uništena je u potresu. Isusovačka humanistička škola počela je djelovati 1619. i 1620., 1622. više od 70 učenika. [[1662.]] započela je izgradnja kolegija, 1690-ih završen (car Leopold I. dao 800 florina). Latinski se koristio u službenim ispravama, 1420-ih zamijenio ga je talijanski. Narodni jezik Dubrovčana bio je hrvatski
Književnost u Dubrovniku odlučno je utjecala na razvoj hrvatskog kao književnog jezika. Najveći dio književnosti izgubljen: većina nenamijenjena širokom čitateljstvu; Republika do svojih posljednjih godina nije imala tiskarski stroj; u 16. st. tiskano samo 12 knjiga (5 svjetovnog sadržaja); izgubljene 3 od 6 zbirki [[Mavro Vetranović|Mavra Vetranovića]], većina drama [[Marin Držić|Marina Držića]] nestala, od djela cijenjenog [[Ivan gučetić|Ivana Gučetića]] ostao samo jedan latinski epigram. Prva dvojica znamenitih dubrovačkih pisaca su [[Šiško Menčetić]] i [[Džore Držić]]; djela su im sačuvana u Ranjininom zborniku koji sadrži 820 pjesama. Držićeve drame napisane između 1548. i 1558., opet su se počele izvoditi 1930-ih. Plautove komedije u Grad vjerojatno je donio [[Ilija Crijević]] 8sačuvano je 240 njegovih pjesama). Kod književbika je često ruganje hercegovačkim Vlasima i Kotoranima. Većina drama izvođena je na vjenčanjima. Držić je najveći južnoslavenski dramatičar, značajan i po međunarodnim standardima. Ostali latinisti su Jakov Bunić, Damjan Beneša, Ludovik Crijević Tuberon, Juraj Dragišić (pisao u Dubrovniku). Ivan Gazul najpoznatiji je astrolog-astronom onoga doba. Poznati znanstvenici su Nikola Nalješković (pisao na talijanskom jeziku), Miho Monaldi, Nikola Vitov Gučetić (papa mu udijelio doktorat) - njegova knjižnica našla put do isusovaca koji su ju sačuvali, Antun Bratosaljić Sarin, Dominko Zlatarić, Horacije Mažibradić. Ivan (Dživo) Gundulić najveći je slavenski književnik, naobrazbu je stekao kod isusovaca; njegovom smrću 1638. završava zlatno doba dubrovačke književnosti. Njegovi rani nesačuvani radovi vjerojatno su bili pastoralne drame. Najpoznatija njegova djela danas su Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman. Danas se slika Ivana Gundulića i Grada Dubrovnika nalazi na novčanici od 50 hrvatskih [[hrvatska kuna|kuna]]. Početkom 17. st. Hrvati su (uključujući Dubrovčane) bili potpuno svjesni pripadnosti slavenskom svijetu; Mavro Orbini - Il Regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena); Gundulić: „Još sred usta ljuta Zmaja i nokata bijesna Lava, oko tebe s oba kraja, slovinska je sva država”. Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić, Vladislav Menčetić: „Od ropstva bi davno u valih potonula Italija o hrvatskih da ne žalih more otomansko se razbija”. Dubrovčani svoj jezik najčešće nazivaju ilirskim ili slovinskim imenom. U par navrata nailazi se i na hrvatsko ime za jezik (Vetranović, Zlatarić, Nalješković).
| |||