Narodna stranka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
Jedan od ciljeva Narodne stranke bilo je uvođenje [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] u službenu uporabu, a najznačajniji korak u tom smislu bio je govor što ga je [[2. svibnja]] [[1843]]. u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] izrekao [[Ivan Kukuljević Sakcinski]]. To je ponovno rasplamsalo sukobe s mađaronima, a do svoga vrhunca oni su došli u srpnju [[1845]]. kad je obnovljena [[Zagrebačka županija (1868.-1918.)|Zagrebačka županija]]. Tada su mađaroni na svoju stranu u skupštini pridobili seljake-plemiće iz [[Turopolje|Turopolja]], te su narodnjaci ostali u manjini. Izbili su neredi na [[Markov trg|Markovu trgu]] u [[Zagreb]]u, a u sukobu s vojskom poginulo je 13 ljudi i ranjeno 27, većinom narodnjaka (vidi ''[[Srpanjske žrtve]]'').
 
U razdoblju koje je neposredno prethodilo [[revolucija u Mađarskoj 1848.|revolucionarnim događajima]] u Ugarskoj [[1848]]., u Hrvatskom saboru većinu imaju pripadnici Narodne stranke. Bio je to posljednji hrvatski staleški sabor. U sukobu s Mađarima, Sabor odlučuje da se Hrvatskoj vrati njezina samostalna vlada, koje se Hrvatska bila odrekla [[1790]]. godine. Usto, ovaj je Sabor tražio ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, ostvarivanje crkvene neovisnosti od Ugarske, te promicanje [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]] u rang [[Nadbiskupija|nadbiskupije]]. Pritisnut takvom opozicijom, ban Haller, inače sklon mađaronima, odstupa, a kao banski namjesnik vlast preuzima biskup [[Juraj Haulik]], sklon narodnjacima. Jedna je od odluka ovog sabora i uvođenje hrvaskoga jezika kao „diplomatičkog i službovnog“ jezika u Hrvatskoj, zamijenivši dotadašnji [[latinski jezik|latinski]]. Ta je odluka donesena [[23. listopada]] [[1847]]. Time je Sabor u kojem su dominirali narodnjaci zapravo ostvario ciljeve [[hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]].
 
Slijedeći revolucionarna zbivanja u drugim dijelovima Monarhije, narodnjaci, predvođeni Kukuljevićem i [[Ambroz VraniczanyVranyczany|Ambrozom Vraniczanyjem]], na [[Velika narodna skupština|Velikoj narodnoj skupštini]] sazvanoj u Ilirskoj dvorani Opatičkoj ulici u Zagrebu, donose „[[Zahtijevanja naroda]]“ u 30 točaka. U njima se, između ostaloga, traži da [[Josip Jelačić]], tadašnji zapovijednik Prve banske pukovnije, bude imenovan hrvatskim [[ban]]om. On je pak, odmah po imenovanju zabranio primanje zapovijedi od drugih, čime je prekinuo veze s Ugarskim kraljevstvom. Jelačić je za [[19. svibnja]] [[1848]]. raspisao izbore za novi Hrvatski sabor u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, uključujući sada i [[Vojna krajina|Vojnu krajinu]]. To je bio prvi hrvatski nestaleški sabor, a sastao se [[5. lipnja]]. U njemu su narodnjaci ponovno imali ogromnu većinu.
 
Od toga trenutka, a osobito nakon što Ivan Kukuljević Sakcinski [[1850]]. utemeljuje [[Družtvo za povestnicu jugoslavensku|Društvo za povjesnicu jugoslavensku]], u Narodnoj stranci sve više jača [[južnoslavenska ideja|jugoslavenska ideja]]. Nju snažno podržava istaknuti narodnjak, biskup [[Josip Juraj Strossmayer]], koji već [[1849]]. piše da je njegov cilje „jugoslavjana sdružiti se, složiti i ujediniti.“
 
==Vrijeme Hrvatsko-ugarske nagodbe==