Juraj Ratkaj: razlika između inačica

Bio je član [[isusovci|isusovačkog reda]] (1632.-1639.), zatim [[svećenik]] i od 1642. [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebački]] [[kanonik]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 54.</ref> Sudjelovao je u borbama protiv Turaka 1641. i 1648., te u [[tridesetogodišnji rat|30-godišnjem ratu]] 1647. godine. Bio je zastupnik ''Ugarskog sabora'' u [[Požun]]u.

Prijateljevao je i ratovao zajedno s [[ban|banom]] [[Ivan III. Drašković|Ivanom DraskovicemDraškovićem]] i mnogim drugim odlicnicimaodličnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj [[Frankapani|Frankopan]] i grof [[Petar Zrinski]]. NasaoNašao je vremena i za prilicnoprilično slobodan zivotživot u svome prekrasnome dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih knjizevnihknjiževnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spocitavaspočitava svojim sunarodnjacima stošto su nemarni u pogledu knjige i stošto se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spocitnutispočitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da ceće izrasti u velikana svoga roda, no zestinažestina, neposlusnostneposlušnost, svojeglavost i nedolicnostnedoličnost doveli su ga do toga da je bio lisenlišen kanonickekanoničke castičasti i dohotka. Pri kraju zivotaživota, iako je bio lisenlišen kanonickekanoničke castičasti, zahvaljujucizahvaljujući milosti biskupa PetreticaPetretića, odredjenodređen je za zupnikažupnika Svetog Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane.

S njim je izumrla obitelj velikotaborskih [[Ratkaj|Ratkaja]].